Ali oni su vikali: “Raspni ga! Raspni ga!”
“Ali kakav je zločin počinio?” upita Pilat i treći put. “Nisam utvrdio da je učinio išta što bi zasluživalo smrtnu kaznu. Išibat ću ga dakle i pustiti.”
Ali svjetina je vikala navaljujući da se Isus raspne. Vikali su sve glasnije i glasnije. Pilat presudi tako da im udovolji te pusti čovjeka utamničenoga zbog pobune i ubojstva, a Isusa preda njima na volju.
Dok su odvodili Isusa, uhvate nekoga Šimuna iz Cirene koji se vraćao s polja te na njega stave križ da ga nosi za Isusom. Za njim je išlo silno mnoštvo i mnoge žene koje su plakale i naricale. Ali Isus se okrene prema njima i reče im: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego nad sobom i nad svojom djecom. Jer stižu dani kad će se govoriti: ‘Blago nerotkinjama, blago utrobama koje nisu rodile i prsima koja nisu dojila!’ Tada će ljudi moliti gore da na njih padnu i brežuljke da ih pokriju. Jer ako se ovako postupa sa zelenim stablom, što će tek biti sa suhim?”
S Isusom su na smaknuće vodili i dvojicu zločinaca. Kad su došli do mjesta zvanoga Lubanja, raspnu ga, a s njim i zločince: jednoga zdesna, a drugog slijeva.
“Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine!” reče Isus. Vojnici zatim bace kocku te tako razdijele među sobom njegovu odjeću.
Mnoštvo je stajalo i promatralo, a svećenički su se poglavari rugali: “Spasio je druge, pa neka sad spasi sebe ako je zaista Krist, Božji izabranik!” Rugali su mu se i vojnici. Prilazili su i nudili mu ocat govoreći: “Spasi sebe ako si kralj Židova!” Iznad njega je stajao natpis: “OVO JE KRALJ ŽIDOVA.”
Jedan od raspetih zločinaca vrijeđao ga je: “Ti si Krist, je li? Spasi onda i sebe i nas!”
Ali drugi ga ukori: “Zar se ne bojiš Boga? Trpiš istu kaznu kao i on. Ali pravedno je da mi trpimo jer je to zaslužena plaća za naša djela. A ovaj čovjek nije učinio nikakvo zlo.” Reče zatim: “Isuse, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo!”
“Zaista ti kažem,” odgovori mu Isus, “danas ćeš biti sa mnom u raju.”
Kad je već došlo podne, po svoj zemlji nastane tama i potraje do tri ure. Sunce se pomrači, a hramski se zastor razdere po sredini. A Isus još jedanput glasno krikne: “Oče, predajem svoj duh u tvoje ruke!”, i izdahne.
Kad je rimski stotnik vidio što se zbilo, počne slaviti Boga. “Ovaj je čovjek zaista bio pravednik!”, reče. Nakon toga se mnoštvo koje je nagrnulo vidjeti što se zbiva vraćalo doma udarajući se u prsa od žalosti. Ali svi Isusovi znanci i žene koje su za njim došle iz Galileje stajali su podalje i promatrali.
Bio je neki čovjek imenom Josip, vijećnik, dobar i pravedan čovjek iz Arimateje. Nije se slagao s odlukom i postupkom drugih prema Isusu, već je iščekivao Božje kraljevstvo. On ode k Pilatu i zatraži da mu daju Isusovo tijelo. Zatim ga skine s križa, umota u platno i položi u grob isklesan u stijeni, u kojega još nitko nije bio položen. Učinio je to na dan Priprave, pred subotu, u osvit dana.
Žene koje su došle s Isusom iz Galileje pratile su sve to i vidjele kako su njegovo tijelo položili u grob.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za djecu
