Luka 1:57-80
Luka 1:57-80 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Kad je Elizabeti došlo vrijeme, rodila je sina. Svi su njezini susjedi i rodbina čuli da joj je Gospodin iskazao veliku milost i radovali su se zajedno s njom. Kad su osmoga dana nakon djetetovog rođenja došli da ga obrežu, htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu. No djetetova je majka rekla: »Ne! Zvat će se Ivan.« A oni su joj odgovorili: »Nitko se od tvoje rodbine ne zove tako.« Zatim su, služeći se znakovima, upitali oca koje ime želi dati djetetu. Zaharija je zatražio pločicu za pisanje i napisao: »Ime mu je Ivan.« Svi su se začudili. Istoga su se trena Zahariji otvorila usta i razvezao jezik te je počeo govoriti i slaviti Boga. Strah je obuzeo sve susjede i po cijelome judejskom gorju ljudi su prepričavali ove događaje. Svi koji su za njih čuli, razmišljali su o tome i govorili: »Što li će biti od ovog djeteta?« Jer, bilo je očito da je Gospodin s njim. Ivanov otac Zaharija ispunio se Svetim Duhom i počeo proročki govoriti: »Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je došao otkupiti svoj narod. Poslao nam je moćnoga Spasitelja iz roda svoga sluge Davida, kao što je davno obećao po svojim svetim prorocima. Obećao je da će nas spasiti od neprijatelja i iz ruku svih onih koji nas mrze; da će iskazati milost našim precima i sjetiti se svoga svetog zavjeta. To je bilo obećanje što ga je dao našem pretku Abrahamu: da će nas izbaviti iz ruku neprijatelja i dopustiti da mu služimo bez straha te da pred njim budemo sveti i pravedni dokle god živimo. Ti ćeš se, dijete moje, zvati prorokom Svevišnjega Boga jer ćeš ići pred Gospodinom, da mu pripremiš put. Donijet ćeš ljudima saznanje o spasenju kroz oproštenje njihovih grijeha. Zbog duboke samilosti našega Boga, osvanut će nam s visina nova zora, da obasja one koji žive u tami i strahu od smrti i da vodi naše korake na put mira.« Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji sve do dana dok nije stupio pred izraelski narod.
Luka 1:57-80 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi; i rodila je sina. I njeni su susjedi i rođaci čuli da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom. I dogodilo se da su u osmi dan došli obrezati dijete i nazvali ga Zaharija, po imenu njegovog ocu. A njegova je majka odgovorila rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!” Nato su joj rekli: “Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom.” Tada su znakovima upitali oca njegova kako bi ga on želio nazvati. A on je zatražio pisaću pločicu i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.” I svi su se začudili. I odmah su mu se otvorila usta i njegov se jezik oslobodio te je progovorio hvaleći Boga. I strah je došao na sve koji su prebivali oko njih. I sva su se ta pričanja razglašavala po svemu gorju judejskom. I svi koji su ih čuli položili su ih u srca svoja govoreći: “Što li će onda biti ovo dijete?” I ruka je Gospodnja bila s njim. A njegov se otac Zaharija ispunio Duhom Svetim pa je prorokovao govoreći: “Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio narod svoj, i podigao nam rog spasenja u kući sluge svoga Davida, kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, otkada je svijeta: da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze; iskazati milosrđe obećano očevima našim i sjetiti se svoga svetog saveza, zakletve kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu, da će nam dati, da bez straha, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, služimo njemu u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svojega života. A ti, dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega; jer ćeš ići pred licem Gospodina da mu pripremiš puteve, da njegovom narodu podariš spoznaju spasenja po oslobođenju od njihovih grijeha, radi nježnog milosrđa našega Boga po kojem nas je pohodio Osvit s visine, da obasja one što sjede u tami i sjeni smrti, usmjeravajući noge naše na put mira.” A dijete je raslo i jačalo duhom; i bilo je u pustinji sve do dana svoga očitovanja pred Izraelom.
Luka 1:57-80 Knjiga O Kristu (KOK)
Elizabeti je došlo vrijeme da rodi te ona rodi sina. Kad se među njezinim susjedima i rodbinom pročulo da joj je Bog iskazao veliku milost, veselili su se skupa s njom. Kad je dijete navršilo osam dana, okupe se na obredu obrezanja. Htjeli su dječaka nazvati Zaharijom po ocu, ali se Elizabeta usprotivi: “Nipošto! Mora se zvati Ivan!” “Pa u cijeloj se tvojoj obitelji nitko tako ne zove!” Zato znacima upitaju dječakova oca kako ga želi nazvati. On zatraži da mu daju pločicu i napiše: “Zove se Ivan.” Svi se začude, a Zahariji se odriješi jezik te on smjesta progovori i počne slaviti Boga. Strah Božji obuzme sve žitelje toga kraja. Po cijelome judejskom gorju prepričavali su se ti događaji. I tko god bi o njima čuo, razmišljao je o njima i pitao se: “Što će biti od toga djeteta? Zaista je nad njim ruka Gospodnja.” Tada njegova oca Zahariju ispuni Sveti Duh te on izrekne proročanstvo: “Slava Gospodinu Bogu Izraelovu jer je pohodio svoj narod i otkupio ga! Podiže nam silnog Spasitelja iz potomstva svojega sluge Davida, kao što je od davnine obećao kroz riječi svojih svetih proroka: spasiti nas od neprijatelja i od ruku svih naših mrzitelja. Bio je milosrdan našim precima i spomenuo se svojega svetog Saveza, zavjeta koji je dao našemu ocu Abrahamu. Izbavio nas je od neprijatelja da mu možemo služiti bez straha u svetosti i pravednosti u sve svoje dane. A ti ćeš se, sine moj, zvati prorokom Svevišnjega jer ćeš ići ispred Gospodina da mu pripraviš put. Poučit ćeš njegov narod kako da spozna spasenje kroz oproštenje svojih grijeha, po milosrdnom srcu našega Boga po kojemu će nas pohoditi zora s visine da donese svjetlo onima koji prebivaju u tmini i u smrtnoj sjeni te da naše korake povede putem mira.” Dječak je rastao i duhovno jačao. Kad je odrastao, živio je u pustinji sve dok nije započeo javnu službu pred Izraelom.