Luka 1:57-80

A Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi; i rodila je sina. I njeni su susjedi i rođaci čuli da joj je Gospodin iskazao veliko milosrđe i radovali su se s njom. I dogodilo se da su u osmi dan došli obrezati dijete i nazvali ga Zaharija, po imenu njegovog ocu. A njegova je majka odgovorila rekavši: “Ne, nego će se zvati Ivan!” Nato su joj rekli: “Nema nikoga u tvojoj rodbini koji se zove tim imenom.” Tada su znakovima upitali oca njegova kako bi ga on želio nazvati. A on je zatražio pisaću pločicu i napisao rekavši: “Ivan mu je ime.” I svi su se začudili. I odmah su mu se otvorila usta i njegov se jezik oslobodio te je progovorio hvaleći Boga. I strah je došao na sve koji su prebivali oko njih. I sva su se ta pričanja razglašavala po svemu gorju judejskom. I svi koji su ih čuli položili su ih u srca svoja govoreći: “Što li će onda biti ovo dijete?” I ruka je Gospodnja bila s njim. A njegov se otac Zaharija ispunio Duhom Svetim pa je prorokovao govoreći: “Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je pohodio i otkupio narod svoj, i podigao nam rog spasenja u kući sluge svoga Davida, kao što je govorio na usta svojih svetih proroka, otkada je svijeta: da ćemo biti spašeni od naših neprijatelja i od ruke svih koji nas mrze; iskazati milosrđe obećano očevima našim i sjetiti se svoga svetog saveza, zakletve kojom se zakleo Abrahamu, ocu našemu, da će nam dati, da bez straha, izbavljeni iz ruku naših neprijatelja, služimo njemu u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svojega života. A ti, dijete, zvat ćeš se prorok Svevišnjega; jer ćeš ići pred licem Gospodina da mu pripremiš puteve, da njegovom narodu podariš spoznaju spasenja po oslobođenju od njihovih grijeha, radi nježnog milosrđa našega Boga po kojem nas je pohodio Osvit s visine, da obasja one što sjede u tami i sjeni smrti, usmjeravajući noge naše na put mira.” A dijete je raslo i jačalo duhom; i bilo je u pustinji sve do dana svoga očitovanja pred Izraelom.