Luka 1:26-55

Podijeli

Luka 1:26-55 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Elizabeta je bila u šestome mjesecu trudnoće kad je Bog poslao anđela Gabriela u galilejski grad Nazaret, k djevici zaručenoj za čovjeka po imenu Josip, iz Davidovog roda. Djevojka se zvala Marija. Gabriel joj je rekao: »Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom.« Nju su ove riječi uznemirile i pitala se što bi trebao značiti taj pozdrav. Anđeo joj je rekao: »Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegovog oca Davida. On će zauvijek vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno.« Na to je Marija rekla anđelu: »Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica!« Anđeo joj je odgovorio: »Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom. Ali čuj i ovo: tvoja rođakinja Elizabeta u svojoj odmakloj dobi također nosi sina. Ona ista žena, za koju su govorili da ne može imati djece, već je u šestome mjesecu trudnoće! Bogu ništa nije nemoguće.« Marija je rekla: »Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.« I anđeo je otišao od nje. Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje. Ušla je u Zaharijinu kuću i pozdravila Elizabetu. Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete je u njoj poskočilo, a Elizabeta se ispunila Svetim Duhom. Na sav je glas uskliknula: »Ti si najblagoslovljenija od svih žena! I dijete koje ćeš roditi je blagoslovljeno! Čime sam zaslužila tu čast da majka mojega Gospodina dolazi k meni? Jer, čim sam začula tvoj pozdrav, dijete u mojoj utrobi poskočilo je od radosti. Blagoslovljena si jer si vjerovala da će se obistiniti ono što je rekao Bog.« Na to je Marija rekla: »Moja duša slavi Gospodina i moj duh se raduje u Bogu, mome Spasitelju, jer je pokazao brigu za svoju poniznu sluškinju. Da, od sada će me svi naraštaji zvati blagoslovljenom jer je Svemoćni učinio za mene velike stvari. Sveto je ime njegovo. Iz pokoljenja u pokoljenje iskazuje milost onima koji ga se boje. Svojom je rukom učinio silna djela: raspršio je one koji su u svom srcu oholi i umišljeni. Vladare je svrgnuo s njihovih prijestolja, a ponizne je uzvisio. Gladne je obasuo svakovrsnim dobrima, a bogataše poslao od sebe praznih ruku. Pomogao je svom slugi, Izraelu, sjetio se svoga milosrđa, kao što je zauvijek obećao našim precima, Abrahamu i njegovim potomcima.«

Luka 1:26-55 Biblija kralja Jakova (BKJ)

A u šestom mjesecu Bog je poslao anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija. Anđeo je ušao k njoj i rekao: “Zdravo, naklonošću obdarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!” I kad ga je opazila, uznemirila se na tu njegovu besjedu te počela razmišljati kakav bi to pozdrav trebao biti. A anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga. I evo, začet ćeš u utrobi i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje oca njegova Davida, te će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.” Nato je Marija upitala anđela: “Kako će to biti kad muškarca ne poznajem?” A anđeo joj je odgovorio rekavši: “Duh Sveti će sići na tebe, i snaga će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sinom Božjim. I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali nerotkinjom. Jer s Bogom ništa nije nemoguće.” A Marija je rekla: “Evo, sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje. I u one dane Marija je ustala i žurno se zaputila u gorski kraj, u grad Judin, te ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu. I dogodilo se, kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, da je poskočilo dijete u njezinoj utrobi; i Elizabeta se ispunila Duhom Svetim, te povikala jakim glasom i rekla: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! I otkuda meni to da majka Gospodina moga dođe k meni? Jer evo, čim je glas pozdrava tvoga odjeknuo u mojim ušima, dijete je od radosti poskočilo u mojoj utrobi. I blažena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.” Nato je Marija rekla: “Veliča duša moja Gospodina, i duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu. Jer je pogledao na poniženje sluškinje svoje. Jer gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji. Jer mi je nešto veliko učinio onaj koji je moćan; i sveto je ime njegovo i milosrđe je njegovo od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga se boje. Pokazao je jakost rukom svojom, raspršio ohole u umovanju srca njihova; Silnike je zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne. Gladne je ispunio raznim dobrima, a bogate otpustio praznih ruku; Pomagao je svoga slugu Izraela, sjećajući se svoga milosrđa, kao što je govorio očevima našim, Abrahamu i sjemenu njegovu zauvijek.”

Luka 1:26-55 Knjiga O Kristu (KOK)

Nakon šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret k djevici Mariji, zaručenoj za čovjeka imenom Josip, iz Davidove loze. Gabrijel joj se ukazao i rekao: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Nato se Marija uznemiri te se počne domišljati što bi taj pozdrav mogao značiti. “Ne boj se, Marijo!” reče joj anđeo. “Bog ti je odlučio dati milost. Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti vrlo velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova pretka Davida. Vladat će domom Jakovljevim zauvijek; njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Marija upita anđela: “Ali kako? Ja još nisam upoznala muškarca.” Anđeo joj odgovori: “Sveti Duh će sići na tebe i sila Svevišnjega će te zakriliti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto i zvat će se Božji Sin. Eto, tvoja je sestrična Elizabeta u starosti začela sina. Zvali su ju nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci. Jer Bogu nije ništa nemoguće!” Marija mu reče: “Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!” Anđeo tada ode. Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje, k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu. Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom te glasno poviče: “Najblagoslovljenija si od svih žena i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! Kakve li časti da me posjeti majka mojega Gospodina! Jer onog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, na tvoj je glas čedo u meni poskočilo od radosti! Blago tebi jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin!” Marija tada reče: “Slavi duša moja Gospodina! Duh se moj raduje u Bogu, mojemu Spasitelju, jer spomenuo se milostivo svoje neznatne sluškinje! Svi će me naraštaji odsad nazivati blaženom jer mi je Svesilni, čije je ime sveto, učinio velika djela. Njegova je milost od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga štuju. Moćnom rukom čini silna djela, rastjeruje ohole i umišljene. Zbacio je s prijestolja vladare, a uzvisio neznatne. Gladne je nasitio dobrima, a bogataše otpustio praznih ruku. Priskočio je u pomoć svojemu sluzi Izraelu sjećajući se milosti koju je obećao našim precima: da će Abrahamu i njegovu potomku uvijek biti milostiv.”