Luka 1:26-55

Nakon šest mjeseci Bog pošalje anđela Gabrijela u galilejski grad Nazaret k djevici Mariji, zaručenoj za čovjeka imenom Josip, iz Davidove loze. Gabrijel joj se ukazao i rekao: “Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!” Nato se Marija uznemiri te se počne domišljati što bi taj pozdrav mogao značiti. “Ne boj se, Marijo!” reče joj anđeo. “Bog ti je odlučio dati milost. Zanijet ćeš i roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti vrlo velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova pretka Davida. Vladat će domom Jakovljevim zauvijek; njegovu kraljevstvu neće biti kraja.” Marija upita anđela: “Ali kako? Ja još nisam upoznala muškarca.” Anđeo joj odgovori: “Sveti Duh će sići na tebe i sila Svevišnjega će te zakriliti. Zato će dijete koje rodiš biti sveto i zvat će se Božji Sin. Eto, tvoja je sestrična Elizabeta u starosti začela sina. Zvali su ju nerotkinjom, a trudna je već šest mjeseci. Jer Bogu nije ništa nemoguće!” Marija mu reče: “Evo, Božja sam sluškinja. Neka mi bude kao što si rekao!” Anđeo tada ode. Nekoliko dana poslije Marija požuri u gorski predjel Judeje, k Zahariji. Uđe u kuću i pozdravi Elizabetu. Na Marijin pozdrav Elizabeti poskoči dijete u utrobi, a ona se napuni Svetim Duhom te glasno poviče: “Najblagoslovljenija si od svih žena i blagoslovljen je plod tvoje utrobe! Kakve li časti da me posjeti majka mojega Gospodina! Jer onog časa kad je tvoj pozdrav dopro do mojih ušiju, na tvoj je glas čedo u meni poskočilo od radosti! Blago tebi jer si povjerovala da će se ispuniti što ti je rekao Gospodin!” Marija tada reče: “Slavi duša moja Gospodina! Duh se moj raduje u Bogu, mojemu Spasitelju, jer spomenuo se milostivo svoje neznatne sluškinje! Svi će me naraštaji odsad nazivati blaženom jer mi je Svesilni, čije je ime sveto, učinio velika djela. Njegova je milost od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga štuju. Moćnom rukom čini silna djela, rastjeruje ohole i umišljene. Zbacio je s prijestolja vladare, a uzvisio neznatne. Gladne je nasitio dobrima, a bogataše otpustio praznih ruku. Priskočio je u pomoć svojemu sluzi Izraelu sjećajući se milosti koju je obećao našim precima: da će Abrahamu i njegovu potomku uvijek biti milostiv.”