A u šestom mjesecu Bog je poslao anđela Gabrijela u galilejski grad imenom Nazaret
k djevici zaručenoj za muškarca koji se zvao Josip, iz kuće Davidove; a djevici je bilo ime Marija.
Anđeo je ušao k njoj i rekao: “Zdravo, naklonošću obdarena! Gospodin s tobom! Blagoslovljena si ti među ženama!”
I kad ga je opazila, uznemirila se na tu njegovu besjedu te počela razmišljati kakav bi to pozdrav trebao biti.
A anđeo joj je rekao: “Ne boj se, Marijo, jer si našla naklonost kod Boga.
I evo, začet ćeš u utrobi i roditi sina; i nazvat ćeš ga imenom ISUS.
On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega; i Gospodin Bog dat će mu prijestolje oca njegova Davida,
te će kraljevati nad kućom Jakovljevom zauvijek, i njegovom kraljevstvu neće biti kraja.”
Nato je Marija upitala anđela: “Kako će to biti kad muškarca ne poznajem?”
A anđeo joj je odgovorio rekavši: “Duh Sveti će sići na tebe, i snaga će te Svevišnjega osjeniti; zato će se i ono sveto što će se od tebe roditi zvati Sinom Božjim.
I evo, tvoja rođakinja Elizabeta, i ona je začela sina u svojoj starosti; i ovo je šesti mjesec njoj koju su nazvali nerotkinjom.
Jer s Bogom ništa nije nemoguće.”
A Marija je rekla: “Evo, sluškinje Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj.” Tada je anđeo otišao od nje.
I u one dane Marija je ustala i žurno se zaputila u gorski kraj, u grad Judin,
te ušla u kuću Zaharijinu i pozdravila Elizabetu.
I dogodilo se, kad je Elizabeta čula Marijin pozdrav, da je poskočilo dijete u njezinoj utrobi; i Elizabeta se ispunila Duhom Svetim,
te povikala jakim glasom i rekla: “Blagoslovljena si ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!
I otkuda meni to da majka Gospodina moga dođe k meni?
Jer evo, čim je glas pozdrava tvoga odjeknuo u mojim ušima, dijete je od radosti poskočilo u mojoj utrobi.
I blažena je ona koja je povjerovala, jer će se ispuniti što joj je rečeno od Gospodina.”
Nato je Marija rekla: “Veliča duša moja Gospodina,
i duh se moj raduje u Bogu, Spasitelju mojemu.
Jer je pogledao na poniženje sluškinje svoje. Jer gle, odsad će me blaženom zvati svi naraštaji.
Jer mi je nešto veliko učinio onaj koji je moćan; i sveto je ime njegovo
i milosrđe je njegovo od naraštaja do naraštaja nad onima koji ga se boje.
Pokazao je jakost rukom svojom, raspršio ohole u umovanju srca njihova;
Silnike je zbacio s prijestolja, a uzvisio neznatne.
Gladne je ispunio raznim dobrima, a bogate otpustio praznih ruku;
Pomagao je svoga slugu Izraela, sjećajući se svoga milosrđa,
kao što je govorio očevima našim, Abrahamu i sjemenu njegovu zauvijek.”