2. Kraljevima 6:1-23
2. Kraljevima 6:1-23 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Jednom su proroci iz proročke družine rekli Elizeju: »Gledaj, mjesto na kojem boravimo s tobom premaleno je za nas. Idemo do Jordana, gdje svaki od nas može uzeti po jedno deblo, pa ćemo si sagraditi boravište.« Elizej je odgovorio: »Idite!« No jedan od njih je zatražio: »Molim te, dođi s nama, svojim slugama.« »Idem s vama«, odgovorio je Elizej. Tako je i on krenuo. Kad su stigli do Jordana, počeli su sjeći drva. No dok je jedan od njih obarao stablo, odvojila se glava sjekire i pala u vodu. Čovjek je zavapio: »O moj gospodaru, posudio sam tu sjekiru!« Božji je čovjek upitao: »Gdje je pala?« Kad je čovjek pokazao mjesto gdje je pala sjekira, Elizej je odsjekao štap i bacio ga ondje. Učinio je da sjekira ispliva. »Uzmi je!« rekao je. Čovjek je posegao rukom i dohvatio sjekiru. Jednom kad je kralj Arama ratovao protiv Izraela, okupio je vijeće vojnih zapovjednika. Rekao je: »Utaborite se na dogovorenome mjestu i pripremite za napad.« No Božji je čovjek poslao poruku izraelskom kralju: »Pazi da se ne približavaš onome mjestu jer su ondje aramejski vojnici.« Izraelski je kralj upozorio ljude koji su živjeli u tome mjestu pa su bili na oprezu. To se dogodilo nekoliko puta. Aramejski se kralj zbog toga toliko razbjesnio da je sazvao svoje zapovjednike i ispitivao ih: »Recite mi, tko je među nama uhoda izraelskoga kralja?« »Nitko od nas, moj gospodaru kralju«, rekao je jedan od zapovjednika, »Elizej, izraelski prorok, govori kralju Izraela sve ono što izgovoriš u svojim odajama.« »Idite i doznajte gdje je«, zapovjedio je kralj. »Poslat ću ljude da ga zarobe.« Dojavili su mu: »Prorok je u Dotanu«. Kralj je ondje poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad. Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano sljedećeg jutra i izašao, a ono — vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad. »Jao, gospodaru, što ćemo sad?« upitao je sluga. »Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.« Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.« BOG je potom otvorio oči mladiću. Svuda oko Elizeja, po okolnim brdima, vidio je mnoštvo konja i vatrenih bojnih kola. Kad su se Aramejci počeli spuštati prema Elizeju, on se pomolio BOGU: »Molim te, oslijepi ove ljude.« I BOG ih je oslijepio, kao što je Elizej molio. Tada je Elizej rekao Aramejcima: »Ovo nije pravi način, niti je ovo pravi grad. Krenite za mnom i odvest ću vas do čovjeka kojeg tražite.« I odveo ih je u Samariju. Kad su ušli u grad, Elizej je rekao: »BOŽE, otvori oči ovim ljudima da mogu vidjeti.« I BOG im je otvorio oči. Uvidjeli su da se nalaze usred Samarije. Kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: »Što da učinim s njima, oče moj? Da ih ubijem?« »Nemoj ih ubiti!« odgovorio je Elizej. »Zar da ubiješ one koje nisi zarobio svojim mačem i lûkom? Stavi pred njih hrane i vode. Neka jedu i piju pa neka se zatim vrate svom gospodaru.« Tako im je kralj priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je, a oni su se vratili svom gospodaru. Nakon toga Aramejci više nisu harali izraelskim područjem.
2. Kraljevima 6:1-23 Biblija kralja Jakova (BKJ)
A sinovi proročki rekli su Elizeju: “Gle sad, pretijesno nam je ovo mjesto gdje mi živimo s tobom. Dopusti nam, molimo te, da odemo do Jordana, pa da ondje svaki uzme po jednu gredu te nam dopusti da si ondje napravimo mjesto gdje možemo živjeti.” A on je odgovorio: “Idite.” Nato je jedan rekao: “Hajde, molim te, pođi sa svojim slugama.” A on je odgovorio: “Ići ću i ja.” Tako je pošao s njima. A kad su stigli do Jordana počeli su sjeći drva. A dok je jedan bio sjekao gredu, željezni dio sjekire pao mu je u vodu te je povikao i rekao: “Jao, gospodaru! Zato što je ova bila posuđena!” Nato je čovjek Božji upitao: “Gdje je to palo?” I ovaj mu je pokazao mjesto. Tada je on odsjekao jedan prut te ga bacio onamo; i željezo je isplivalo. Stoga je rekao: “Izvadi si to!” I ovaj je ispružio ruku svoju i uzeo to. Tada je kralj Sirijski ratovao protiv Izraela. I posavjetovao se sa svojim slugama govoreći: “Na tom i tom mjestu bit će moj tabor.” A čovjek Božji je poručio Izraelovom kralju govoreći: “Čuvaj se da ne prijeđeš na takvo mjesto jer onamo su sišli Sirijci.” I kralj Izraelov je poslao ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji i upozorio ga te se on tamo čuvao; ne samo jednom ni dvaput. Stoga se srce sirijskog kralja uznemirilo zbog toga pa je on dozvao sluge svoje i rekao im: “Zar mi nećete pokazati tko je od nas za kralja Izraelovog? Nato je jedan od slugu njegovih rekao: “Nitko, gospodaru moj, kralju; nego Elizej, prorok koji je u Izraelu, govori Izraelovom kralju riječi koje si ti izgovorio u svojoj spavaćoj sobi.” Tada je rekao: “Idite i izvidite gdje je, pa da pošaljem da ga uhvate.” I bilo mu je dojavljeno govoreći: “Evo, u Dotanu je.” Stoga je on poslao onamo konje i bojna kola i veliku vojsku. I stigli su noću te opkolili grad. A kad je sluga čovjeka Božjeg rano ustao te izašao, gle: vojska s konjima i bojnim kolima opkolila je grad. Nato ga je njegov sluga upitao: “Jao, gospodaru moj, što nam je činiti?” A on je odgovorio: “Ne boj se, jer je više onih koji su s nama nego onih koji su s njima.” Tada se Elizej pomolio i rekao: “GOSPODE, molim te, otvori mu oči da vidi!” I GOSPOD je otvorio oči momku i on je progledao. I gle, gora je bila ispunjena konjima i ognjenim kolima sve uokolo Elizeja. I kad su oni sišli do njega, Elizej se pomolio GOSPODU te rekao: “Udari, molim te, ove ljude sljepoćom!” I on ih je udario sljepoćom po riječi Elizejevoj. Zatim im je Elizej rekao: “Nije ovo taj put niti je ovo taj grad. Slijedite me i ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.” Ali ih je odveo u Samariju. I dogodilo se, kad su ulazili u Samariju da je Elizej rekao: “GOSPODE, otvori oči ovim ljudima da progledaju.” I GOSPOD im je otvorio oči te su vidjeli; i gle bili su usred Samarije. A kralj Izraelov, kad ih je vidio, upitao je Elizeja: “Oče moj, zar da ih pobijem? Zar da ih pobijem?” A on je odgovorio: “Nemoj ih pobiti. Zar bi ti pobio one koje si zarobio mačem svojim i lukom svojim? Stavi kruha i vode pred njih, neka jedu i piju i neka idu svome gospodaru.” I pripremio im je puno hrane. I kad su se najeli i napili, otpustio ih je te su otišli svome gospodaru. Tako sirijske čete nisu više dolazile u zemlju Izraelovu.