Kraljevi 2 6
6
Elizejevo čudo sa sjekirom
1Jednom su proroci iz proročke družine rekli Elizeju: »Gledaj, mjesto na kojem boravimo s tobom premaleno je za nas. 2Idemo do Jordana, gdje svaki od nas može uzeti po jedno deblo, pa ćemo si sagraditi boravište.«
Elizej je odgovorio: »Idite!«
3No jedan od njih je zatražio: »Molim te, dođi s nama, svojim slugama.«
»Idem s vama«, odgovorio je Elizej. 4Tako je i on krenuo.
Kad su stigli do Jordana, počeli su sjeći drva.
5No dok je jedan od njih obarao stablo, odvojila se glava sjekire i pala u vodu. Čovjek je zavapio: »O moj gospodaru, posudio sam tu sjekiru!«
6Božji je čovjek upitao: »Gdje je pala?« Kad je čovjek pokazao mjesto gdje je pala sjekira, Elizej je odsjekao štap i bacio ga ondje. Učinio je da sjekira ispliva.
7»Uzmi je!« rekao je. Čovjek je posegao rukom i dohvatio sjekiru.
Poraz aramejske vojske
8Jednom kad je kralj Arama ratovao protiv Izraela, okupio je vijeće vojnih zapovjednika. Rekao je: »Utaborite se na dogovorenome mjestu i pripremite za napad.«
9No Božji je čovjek poslao poruku izraelskom kralju: »Pazi da se ne približavaš onome mjestu jer su ondje aramejski vojnici.«
10Izraelski je kralj upozorio ljude koji su živjeli u tome mjestu pa su bili na oprezu. To se dogodilo nekoliko puta.
11Aramejski se kralj zbog toga toliko razbjesnio da je sazvao svoje zapovjednike i ispitivao ih: »Recite mi, tko je među nama uhoda izraelskoga kralja?«
12»Nitko od nas, moj gospodaru kralju«, rekao je jedan od zapovjednika, »Elizej, izraelski prorok, govori kralju Izraela sve ono što izgovoriš u svojim odajama.«
13»Idite i doznajte gdje je«, zapovjedio je kralj. »Poslat ću ljude da ga zarobe.«
Dojavili su mu: »Prorok je u Dotanu«. 14Kralj je ondje poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad.
15Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano sljedećeg jutra i izašao, a ono — vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad.
»Jao, gospodaru, što ćemo sad?« upitao je sluga.
16»Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.«
17Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.«
BOG je potom otvorio oči mladiću. Svuda oko Elizeja, po okolnim brdima, vidio je mnoštvo konja i vatrenih bojnih kola.
18Kad su se Aramejci počeli spuštati prema Elizeju, on se pomolio BOGU: »Molim te, oslijepi ove ljude.«
I BOG ih je oslijepio, kao što je Elizej molio.
19Tada je Elizej rekao Aramejcima: »Ovo nije pravi način, niti je ovo pravi grad. Krenite za mnom i odvest ću vas do čovjeka kojeg tražite.«
I odveo ih je u Samariju#6,19 Samarija Prijestolnica kraljevstva Izrael, s kojim su Aramejci ratovali..
20Kad su ušli u grad, Elizej je rekao: »BOŽE, otvori oči ovim ljudima da mogu vidjeti.«
I BOG im je otvorio oči. Uvidjeli su da se nalaze usred Samarije.
21Kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: »Što da učinim s njima, oče moj? Da ih ubijem?«
22»Nemoj ih ubiti!« odgovorio je Elizej. »Zar da ubiješ one koje nisi zarobio svojim mačem i lûkom? Stavi pred njih hrane i vode. Neka jedu i piju pa neka se zatim vrate svom gospodaru.«
23Tako im je kralj priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je, a oni su se vratili svom gospodaru. Nakon toga Aramejci više nisu harali izraelskim područjem.
Opsada Samarije
24Poslije nekog vremena, aramejski je kralj Ben Hadad okupio cijelu svoju vojsku i krenuo u opsadu Samarije. 25U gradu je zavladala glad. Opsada je potrajala toliko dugo da se magareća glava prodavala za osamdeset srebrnjaka#6,25 80 srebrnjaka Doslovno: »80 šekela srebra«, a to iznosi oko 800 grama srebra., a tri decilitra#6,25 3 decilitra Doslovno: »četvrt kaba«, a kab je mjera za zapreminu od 1,2 litara. golubljeg izmeta za pet srebrnjaka#6,25 5 srebrnjaka Doslovno: »5 šekela srebra«, što je oko 50 grama srebra..
26Dok je izraelski kralj obilazio duž gradskih zidina, jedna mu je žena zavapila: »Pomozi mi, kralju, moj gospodaru!«
27A kralj je odgovorio: »Ako ti BOG ne pomogne, kako ću ti ja pomoći? Nema više ni žita ni vina.«
28Zatim je upitao ženu: »Što ti je?«
Ona je odgovorila: »Ova mi je žena rekla: ‘Daj mi svog sina da ga pojedemo, a sutra ćemo pojesti moga.’ 29Tako smo skuhale mog sina i pojele ga. Sljedećeg sam joj dana rekla: ‘Daj sada svog sina da ga pojedemo!’ No ona ga je sakrila.«
30Kad je kralj čuo njezine riječi, razderao je odjeću na sebi. Takav je obilazio gradske zidine, a narod je mogao vidjeti da ispod odjeće nosi tkaninu za žalovanje#6,30 tkanina za žalovanje Tamna, gruba odjeća koja se nosila u znak žalovanja ili pokajanja..
31Rekao je: »Neka me BOG kazni ako Elizeju glava ostane na ramenima do kraja današnjeg dana!«
32Elizej je sjedio sa starješinama u svojoj kući. Kralj je poslao glasnika, ali i prije nego što je glasnik stigao, Elizej je rekao starješinama: »Vidite li kako mi onaj ubojica radi o glavi? Kad kraljev glasnik stigne, zatvorite vrata i držite ih čvrsto zatvorena. Već čujem zvuk koraka gospodara iza njega.«
33Još dok je Elizej govorio, stigao je kralj#6,33 kralj Ili: »kraljev glasnik«. i rekao: »Ova je nevolja došla od BOGA. Zašto bih se još pouzdavao u BOGA?«
Trenutno odabrano:
Kraljevi 2 6: SHP
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
@ 2019 Bible League International