2. Kraljevima 6:1-23

A sinovi proročki rekli su Elizeju: “Gle sad, pretijesno nam je ovo mjesto gdje mi živimo s tobom. Dopusti nam, molimo te, da odemo do Jordana, pa da ondje svaki uzme po jednu gredu te nam dopusti da si ondje napravimo mjesto gdje možemo živjeti.” A on je odgovorio: “Idite.” Nato je jedan rekao: “Hajde, molim te, pođi sa svojim slugama.” A on je odgovorio: “Ići ću i ja.” Tako je pošao s njima. A kad su stigli do Jordana počeli su sjeći drva. A dok je jedan bio sjekao gredu, željezni dio sjekire pao mu je u vodu te je povikao i rekao: “Jao, gospodaru! Zato što je ova bila posuđena!” Nato je čovjek Božji upitao: “Gdje je to palo?” I ovaj mu je pokazao mjesto. Tada je on odsjekao jedan prut te ga bacio onamo; i željezo je isplivalo. Stoga je rekao: “Izvadi si to!” I ovaj je ispružio ruku svoju i uzeo to. Tada je kralj Sirijski ratovao protiv Izraela. I posavjetovao se sa svojim slugama govoreći: “Na tom i tom mjestu bit će moj tabor.” A čovjek Božji je poručio Izraelovom kralju govoreći: “Čuvaj se da ne prijeđeš na takvo mjesto jer onamo su sišli Sirijci.” I kralj Izraelov je poslao ljude na mjesto za koje mu je rekao čovjek Božji i upozorio ga te se on tamo čuvao; ne samo jednom ni dvaput. Stoga se srce sirijskog kralja uznemirilo zbog toga pa je on dozvao sluge svoje i rekao im: “Zar mi nećete pokazati tko je od nas za kralja Izraelovog? Nato je jedan od slugu njegovih rekao: “Nitko, gospodaru moj, kralju; nego Elizej, prorok koji je u Izraelu, govori Izraelovom kralju riječi koje si ti izgovorio u svojoj spavaćoj sobi.” Tada je rekao: “Idite i izvidite gdje je, pa da pošaljem da ga uhvate.” I bilo mu je dojavljeno govoreći: “Evo, u Dotanu je.” Stoga je on poslao onamo konje i bojna kola i veliku vojsku. I stigli su noću te opkolili grad. A kad je sluga čovjeka Božjeg rano ustao te izašao, gle: vojska s konjima i bojnim kolima opkolila je grad. Nato ga je njegov sluga upitao: “Jao, gospodaru moj, što nam je činiti?” A on je odgovorio: “Ne boj se, jer je više onih koji su s nama nego onih koji su s njima.” Tada se Elizej pomolio i rekao: “GOSPODE, molim te, otvori mu oči da vidi!” I GOSPOD je otvorio oči momku i on je progledao. I gle, gora je bila ispunjena konjima i ognjenim kolima sve uokolo Elizeja. I kad su oni sišli do njega, Elizej se pomolio GOSPODU te rekao: “Udari, molim te, ove ljude sljepoćom!” I on ih je udario sljepoćom po riječi Elizejevoj. Zatim im je Elizej rekao: “Nije ovo taj put niti je ovo taj grad. Slijedite me i ja ću vas odvesti čovjeku koga tražite.” Ali ih je odveo u Samariju. I dogodilo se, kad su ulazili u Samariju da je Elizej rekao: “GOSPODE, otvori oči ovim ljudima da progledaju.” I GOSPOD im je otvorio oči te su vidjeli; i gle bili su usred Samarije. A kralj Izraelov, kad ih je vidio, upitao je Elizeja: “Oče moj, zar da ih pobijem? Zar da ih pobijem?” A on je odgovorio: “Nemoj ih pobiti. Zar bi ti pobio one koje si zarobio mačem svojim i lukom svojim? Stavi kruha i vode pred njih, neka jedu i piju i neka idu svome gospodaru.” I pripremio im je puno hrane. I kad su se najeli i napili, otpustio ih je te su otišli svome gospodaru. Tako sirijske čete nisu više dolazile u zemlju Izraelovu.