Kraljevi 2 6:1-23

Jednom su proroci iz proročke družine rekli Elizeju: »Gledaj, mjesto na kojem boravimo s tobom premaleno je za nas. Idemo do Jordana, gdje svaki od nas može uzeti po jedno deblo, pa ćemo si sagraditi boravište.« Elizej je odgovorio: »Idite!« No jedan od njih je zatražio: »Molim te, dođi s nama, svojim slugama.« »Idem s vama«, odgovorio je Elizej. Tako je i on krenuo. Kad su stigli do Jordana, počeli su sjeći drva. No dok je jedan od njih obarao stablo, odvojila se glava sjekire i pala u vodu. Čovjek je zavapio: »O moj gospodaru, posudio sam tu sjekiru!« Božji je čovjek upitao: »Gdje je pala?« Kad je čovjek pokazao mjesto gdje je pala sjekira, Elizej je odsjekao štap i bacio ga ondje. Učinio je da sjekira ispliva. »Uzmi je!« rekao je. Čovjek je posegao rukom i dohvatio sjekiru. Jednom kad je kralj Arama ratovao protiv Izraela, okupio je vijeće vojnih zapovjednika. Rekao je: »Utaborite se na dogovorenome mjestu i pripremite za napad.« No Božji je čovjek poslao poruku izraelskom kralju: »Pazi da se ne približavaš onome mjestu jer su ondje aramejski vojnici.« Izraelski je kralj upozorio ljude koji su živjeli u tome mjestu pa su bili na oprezu. To se dogodilo nekoliko puta. Aramejski se kralj zbog toga toliko razbjesnio da je sazvao svoje zapovjednike i ispitivao ih: »Recite mi, tko je među nama uhoda izraelskoga kralja?« »Nitko od nas, moj gospodaru kralju«, rekao je jedan od zapovjednika, »Elizej, izraelski prorok, govori kralju Izraela sve ono što izgovoriš u svojim odajama.« »Idite i doznajte gdje je«, zapovjedio je kralj. »Poslat ću ljude da ga zarobe.« Dojavili su mu: »Prorok je u Dotanu«. Kralj je ondje poslao konje, bojna kola i veliku vojsku. Došli su noću i opkolili grad. Kad je sluga Božjeg čovjeka ustao rano sljedećeg jutra i izašao, a ono — vojska s konjima i bojnim kolima opkolila grad. »Jao, gospodaru, što ćemo sad?« upitao je sluga. »Ne boj se!« odgovorio je prorok. »Jer, više je onih koji su uz nas nego onih koji su uz njih.« Tada se Elizej pomolio: »O BOŽE, molim te otvori mu oči, da može vidjeti.« BOG je potom otvorio oči mladiću. Svuda oko Elizeja, po okolnim brdima, vidio je mnoštvo konja i vatrenih bojnih kola. Kad su se Aramejci počeli spuštati prema Elizeju, on se pomolio BOGU: »Molim te, oslijepi ove ljude.« I BOG ih je oslijepio, kao što je Elizej molio. Tada je Elizej rekao Aramejcima: »Ovo nije pravi način, niti je ovo pravi grad. Krenite za mnom i odvest ću vas do čovjeka kojeg tražite.« I odveo ih je u Samariju. Kad su ušli u grad, Elizej je rekao: »BOŽE, otvori oči ovim ljudima da mogu vidjeti.« I BOG im je otvorio oči. Uvidjeli su da se nalaze usred Samarije. Kad ih je izraelski kralj ugledao, upitao je Elizeja: »Što da učinim s njima, oče moj? Da ih ubijem?« »Nemoj ih ubiti!« odgovorio je Elizej. »Zar da ubiješ one koje nisi zarobio svojim mačem i lûkom? Stavi pred njih hrane i vode. Neka jedu i piju pa neka se zatim vrate svom gospodaru.« Tako im je kralj priredio veliku gozbu. Nakon što su jeli i pili, otpustio ih je, a oni su se vratili svom gospodaru. Nakon toga Aramejci više nisu harali izraelskim područjem.