2. Kraljevima 20
20
Ezekija se razbolio pa ozdravio
1U one dane Ezekija se na smrt razbolio. I prorok Izaija, sin Amozov, došao je k njemu te mu rekao: “Ovako govori GOSPOD: ‘Uredi kuću svoju jer ćeš ti umrijeti i nećeš više živjeti.’ ”
2Nato je on okrenuo lice svoje prema zidu i pomolio se GOSPODU govoreći:
3“Zaklinjem te, GOSPODE, sjeti se sada kako sam pred tobom hodio u istini i besprijekorna srca i činio ono što je dobro u očima tvojim.” I Ezekija je gorko zaplakao.
4I dogodilo se, još prije nego je Izaija izašao u središnje predvorje, da je k njemu došla riječ GOSPODNJA govoreći:
5“Vrati se i reci Ezekiji, zapovjedniku naroda moga: ‘Ovako govori GOSPOD, Bog oca tvoga Davida: Čuo sam molitvu tvoju i vidio suze tvoje. Evo, ozdravit ću te; trećeg ćeš dana uzaći u Dom GOSPODNJI.
6I dodat ću tvojim danima petnaest godina i izbavit ću tebe i grad ovaj iz ruke kralja asirskoga te ću obraniti grad ovaj radi sebe i radi sluge svoga Davida.’ ”
7Tada je Izaija rekao: “Uzmite grudu smokava.” Zatim su uzeli i stavili mu to na čir, i on se oporavio.
8Nato je Ezekija upitao Izaiju: “Što će biti znak da će me GOSPOD ozdraviti i da ću trećeg dana uzaći u Dom GOSPODNJI?”
9A Izaija je odgovorio: “Ovo će ti biti znak od GOSPODA da će GOSPOD učiniti ono što je rekao: Zar da se sjena pomakne naprijed deset stupnjeva ili da se pomakne unatrag deset stupnjeva?”
10Nato je Ezekija odgovorio: “Lako je za sjenu pomaknuti se dolje deset stupnjeva. Ne, nego neka se sjena vrati unatrag deset stupnjeva.”
11Zatim je prorok Izaija zavapio GOSPODU; i on je pomaknuo sjenu deset stupnjeva unatrag; za toliko se ona pomaknula dolje na sunčaniku Ahazovu.
12U ono vrijeme Berodakbaladan, sin Baladanov, kralj babilonski poslao je Ezekiji pisma i dar jer je čuo da se Ezekija razbolio.
13I Ezekija ih je saslušao i pokazao im svu svoju kuću s dragocjenostima; srebro i zlato i mirodije i dragocjenu pomast i svu svoju oružarnicu i sve što se našlo u riznicama njegovim. Nije bilo ničega u dvoru njegovom i u svoj njegovoj vlasti što im Ezekija nije pokazao.
14Tada je prorok Izaija došao kralju Ezekiji i upitao ga: “Što su rekli ti ljudi? I odakle su došli k tebi?” Nato je Ezekija odgovorio: “Došli su iz daleke zemlje, čak iz Babilona.”
15A on je upitao: “Što su vidjeli u dvoru tvome?” Nato je Ezekija odgovorio: “Sve što je u mojem dvoru vidjeli su; nema ničega među riznicama mojim što im nisam pokazao.”
16Tada je Izaija rekao Ezekiji: “Čuj riječ GOSPODNJU:
17‘Evo, dolaze dani kada će sve što je u dvoru tvome i ono što su očevi tvoji pohranili do dana današnjega biti odneseno u Babilon; ništa neće ostati’, govori GOSPOD.
18‘A od sinova koji će poteći od tebe, koje ćeš izroditi, bit će odvedeni i bit će eunici na dvoru kralja babilonskoga.’ ”
19Nato je Ezekija rekao Izaiji: “Dobra je riječ GOSPODNJA koju si izrekao.” Zatim je rekao: “Nije li dobra, ako bude mira i istine za dana mojih?”
20A ostala djela Ezekijina i sva moć njegova i kako je napravio jezerce i vodovod i doveo vodu u grad, nije li to zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva Judinih?
21I Ezekija je usnuo s očevima svojim, a Manaše, sin njegov zakraljio se umjesto njega.
Trenutno odabrano:
2. Kraljevima 20: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA