2. Kraljevima 19
19
Izaija umiruje Ezekija
1I dogodilo se, kad je kralj Ezekija to čuo, da je razderao svoju odjeću i zaogrnuo se kostrijeću te otišao u Dom GOSPODNJI.
2Zatim je poslao Elijakima, koji je bio nad dvorom, te pisara Šebnu i starješine svećeničke, zaogrnute kostrijeću, k proroku Izaiji, sinu Amozovu.
3A oni su mu rekli: “Ovako govori Ezekija: ‘Ovaj dan je dan nevolje i ukora i hule; jer su djeca stigla do rođenja, a nema snage da se rode.
4Možda je GOSPOD, Bog tvoj, čuo sve riječi Rabšakea, koga je kralj asirski, njegov gospodar, poslao da sramoti Boga živoga, te će prekoriti riječi koje je čuo GOSPOD, Bog tvoj. Zato podigni molitvu svoju za ostatak koji je preostao.’ ”
5Tako su sluge kralja Ezekije došle k Izaiji.
6Nato im je Izaija rekao: “Ovako recite gospodaru svome: ‘Ovako govori GOSPOD: Ne boj se riječi koje si čuo kojima su sluge kralja asirskoga na mene hulile.
7Evo, poslat ću buru na njega, i čut će glasinu te će se vratiti u zemlju svoju; i učinit ću da padne od mača u svojoj vlastitoj zemlji.’ ”
8Tako se Rabšake vratio i našao kralja asirskog kako ratuje protiv Libne, jer je bio čuo da je on otišao iz Lakiša.
9A kad je čuo da govore o Tirhaki, kralju etiopskomu: “Gle, izašao je boriti se protiv tebe”, on je ponovo poslao glasnike Ezekiji govoreći:
10“Ovako recite Ezekiji, kralju Judinu govoreći: ‘Ne daj da te prevari Bog tvoj u kojega se ti pouzdaješ, govoreći: Jeruzalem neće biti predan u ruke kralja asirskoga.
11Evo, sâm si čuo što su učinili kraljevi asirski svim zemljama, kako su ih potpuno uništili. Zar ćeš se ti izbaviti?
12Jesu li bogovi narodâ izbavili one koje su očevi moji uništili; kao Gozan i Haran i Rezef i sinova Edenovih koji su bili u Telasaru?
13Gdje je kralj hamatski i kralj arpadski i kralj grada Sefarvaima, Hene i Ive?
14I Ezekija je primio pismo iz ruke glasnika i pročitao ga. Zatim je Ezekija uzašao u Dom GOSPODNJI te ga razvio pred GOSPODOM.
15Tada se Ezekija pomolio pred GOSPODOM i rekao: “GOSPODE, Bože Izraelov, koji prebivaš među kerubinima, ti si Bog, baš samo ti, svih kraljevstva zemaljskih; ti si načinio nebo i zemlju.
16GOSPODE, prikloni uho svoje i čuj; otvori oči svoje, GOSPODE, i vidi. I poslušaj riječi Sanheribove koje je poslao da sramoti Boga živoga.
17Doista, GOSPODE, kraljevi asirski uništili su narode i zemlje njihove,
18i bacili su bogove njihove u oganj, jer oni nisu bili bogovi, nego djelo ruku čovječjih, drvo i kamen. Stoga su ih uništili.
19Stoga sada, GOSPODE, Bože naš, zaklinjem te, spasi nas iz ruke njegove, da bi sva kraljevstva zemaljska spoznala da si ti GOSPOD Bog, baš ti jedini.”
20Tada je Izaija, sin Amozov poručio Ezekiji govoreći: “Ovako govori GOSPOD, Bog Izraelov: ‘Ono što si me molio protiv Sanheriba kralja asirskoga, čuo sam.’
21Ovo je riječ što je GOSPOD izgovorio glede njega: ‘Djevica, kći sionska, prezrela te, i podsmjehivala ti se; kći jeruzalemska mahala je glavom za tobom.
22Koga si grdio i koga si hulio? I protiv koga si glas svoj uzvisivao i oči svoje podizao u visinu? Baš protiv Svetog Izraelova!
23Po glasnicima svojim grdio si Gospodina. I rekao si: S mnoštvom bojnih kola svojih ja sam se popeo na visove gora, na krajeve libanonske, i posjeći ću visoke cedrove njegove i birane jele njegove; i ući ću u noćišta krajeva njegovih, i u šumu Karmela njegova.
24Ja sam kopao i pio tuđe vode, i stopalima nogu svojih isušio sam sve rijeke po mjestima opasanim.
25Nisi li već davno čuo kako sam ja to napravio i od davnih vremena to oblikovao? Sada to činim da se događa, da bi ti opustošio gradove utvrđene u razvaljene gomile.
26Stoga su stanovnici njihovi bili male snage, prestrašeni su bili i smeteni; bili su kao trava poljska i kao zeleno bilje, kao trava na krovovima kuća, i kao žito opaljeno prije nego što je naraslo.
27Ali ja znam tvoj boravište i izlaske tvoje i dolaske tvoje, i bijes tvoj protiv mene.
28Zato što je bijes tvoj protiv mene i buka tvoja do ušiju mojih stigla, stoga ću ti kolut svoj u nos staviti i uzde svoje na usnice tvoje, i vratit ću te putem kojim si došao.
29A ovo će ti biti znak: ove godine ćeš jesti ono što samo naraste, a druge godine ono što od istoga nikne, a treće godine sijte i žanjite i vinograde sadite pa jedite urod njegov.
30A ostatak koji je preživio od doma Judina ponovo će pustiti korijen u dubinu i donijeti urod u visinu.
31Jer će iz Jeruzalema izaći ostatak, i preživjeli s gore Sion. Revnost GOSPODA nad vojskama to će učiniti.’
32Stoga ovako govori GOSPOD glede kralja asirskoga: ‘Neće on ući u ovaj grad ni strijelu ovamo neće odapinjati ni neće doći pred njega sa štitom, ni nasipavati nasipe protiv njega.
33Putem kojim je došao, njime će se i vratiti, i u ovaj grad on neće ući’, govori GOSPOD.
34Jer ja ću braniti ovaj grad, spasiti ga radi sebe i radi sluge svoga Davida.
35I dogodilo se one noći da je anđeo GOSPODNJI izašao i pobio u taboru asirskome stotinu i osamdeset i pet tisuća. I kad su ustali rano ujutro, gle, svi su oni bili mrtvi.
36Tako je Sanherib kralj asirski odstupio i otišao te se vratio i nastanio u Ninivi.
37I dogodilo se, dok je on iskazivao štovanje u domu Nisroka, boga svojega, da su ga sinovi njegovi Adramelek i Šarezer mačem udarili; zatim su oni pobjegli u zemlju armensku. A Esarhadon sin njegov zakraljio se umjesto njega.
Trenutno odabrano:
2. Kraljevima 19: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA