Postanak 8
8
1A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu; i posla Bog vjetar na zemlju da uzbije vodu. 2I zatvoriše se izvori bezdanu i ustave nebeske, i dažd s neba prestade. 3I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana; 4Te se ustavi kovèeg sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu. 5I voda opadaše sve veæma do desetoga mjeseca; i prvoga dana desetoga mjeseca pokazaše se vrhovi od brda. 6A poslije èetrdeset dana otvori Noje prozor na kovèegu, koji bješe naèinio; 7I ispusti gavrana, koji jednako odlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnu voda na zemlji. 8Pa pusti i golubicu da bi vidio je li opala voda sa zemlje. 9A golubica ne našavši gdje bi stala nogom svojom vrati se k njemu u kovèeg, jer još bješe voda po svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati je i uze k sebi u kovèeg. 10I poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu iz kovèega. 11I pred veèe vrati se k njemu golubica, i gle, u kljunu joj list maslinov, koji bješe otkinula; tako pozna Noje da je opala voda sa zemlje. 12Ali poèeka još sedam dana, pa opet ispusti golubicu, a ona mu se više ne vrati. 13Šest stotina prve godine vijeka Nojeva prvi dan prvoga mjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkri krov na kovèegu, i ugleda zemlju suhu. 14A drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana bješe sva zemlja suha. 15Tada reèe Bog Noju govoreæi: 16Izidi iz kovèega ti i žena tvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih s tobom; 17Sve zvijeri što su s tobom od svakoga tijela, ptice i stoku i što god gamiže po zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziðu po zemlji, i neka se plode i množe na zemlji. 18I izide Noje i sinovi njegovi i žena njegova i žene sinova njegovijeh s njim. 19Sve zvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i sve što se mièe po zemlji po svojim vrstama izidoše iz kovèega. 20I naèini Noje žrtvenik Gospodu, i uze od svake èiste stoke i od svijeh ptica èistijeh, i prinese na žrtveniku žrtve paljenice. 21I Gospod omirisa miris ugodni, i reèe u srcu svojem: neæu više kleti zemlje s ljudi, što je misao srca èovjeèijega zla od malena; niti æu više ubijati svega što živi, kao što uèinih. 22Otsele dokle bude zemlje, neæe nestajati sjetve ni žetve, studeni ni vruæine, ljeta ni zime, dana ni noæi.
Àwon tá yàn lọ́wọ́lọ́wọ́ báyìí:
Postanak 8: SRP1865
Ìsàmì-sí
Pín
Daako
Ṣé o fẹ́ fi àwọn ohun pàtàkì pamọ́ sórí gbogbo àwọn ẹ̀rọ rẹ? Wọlé pẹ̀lú àkántì tuntun tàbí wọlé pẹ̀lú àkántì tí tẹ́lẹ̀
PUBLIC DOMAIN