Популярні біблійні вірші з Postanak 9

Поділитись

I reèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja je s vama dovijeka: Metnuo sam dugu svoju u oblake, da bude znak zavjeta izmeðu mene i zemlje.

Duga æe biti u oblacima, pa æu je pogledati, i opomenuæu se vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svake duše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.

Ko prolije krv èovjeèiju, njegovu æe krv proliti èovjek; jer je Bog po svojemu oblièju stvorio èovjeka.

I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i reèe im: raðajte se i množite se, i napunite zemlju

Što se god mièe i živi, neka vam bude za jelo, sve vam to dadoh kao zelenu travu.

I sve zvijeri zemaljske i sve ptice nebeske i sve što ide po zemlji i sve ribe morske neka vas se boje i straše; sve je predano u vaše ruke.

Raðajte se dakle i množite se; narodite se veoma na zemlji i namnožite se na njoj.