Psalmi 119:1-32

Blago onima kojima je put èist, koji hode u zakonu Gospodnjem. Blago onima koji èuvaju otkrivenja njegova, svijem srcem traže ga; Koji ne èine bezakonja, hode putovima njegovijem! Ti si dao zapovijesti svoje, da se èuvaju dobro. Kad bi putovi moji bili upravljeni da èuvam naredbe tvoje! Onda se ne bih postidio, pazeæi na zapovijesti tvoje; Hvalio bih te s pravijem srcem, uèeæi se pravednijem zakonima tvojim. Èuvaæu naredbe tvoje, nemoj me ostaviti sasvijem. Kako æe mladiæ oèistiti put svoj? Vladajuæi se po tvojim rijeèima. Svijem srcem svojim tražim tebe, ne daj mi da zaðem od zapovijesti tvojih. U srce svoje zatvorio sam rijeè tvoju, da ti ne griješim. Blagosloven si, Gospode! nauèi me naredbama svojim. Ustima svojim javljam sve sudove usta tvojih. Na putu otkrivenja tvojih radujem se kao za veliko bogatstvo. O zapovijestima tvojim razmišljam, i pazim na putove tvoje. Naredbama tvojim tješim se, ne zaboravljam rijeèi tvoje. Uèini milost sluzi svojemu, da bih živio i èuvao rijeè tvoju. Otvori oèi moje, da bih vidio èudesa zakona tvojega; Gost sam na zemlji, nemoj sakriti od mene zapovijesti svojih. Iznemože duša moja želeæi bez prestanka poznati sudove tvoje. Ti si strašan prokletim oholicama, koje zastranjuju od zapovijesti tvojih. Odvrati od mene rug i sramotu, jer èuvam otkrivenja tvoja. Sjede knezovi i dogovaraju se na mene; a sluga tvoj razmišlja o naredbama tvojim. Otkrivenja su tvoja utjeha moja, savjetnici moji. Duša moja leži u prahu; oživi me po rijeèi svojoj. Kazujem putove svoje, i èuješ me; nauèi me naredbama svojim. Urazumi me o putu zapovijesti svojih, i razmišljaæu o èudesima tvojim. Suze proliva duša moja od tuge, okrijepi me po rijeèi svojoj. Put lažni ukloni od mene i zakon svoj daruj mi. Put istini izbrah, zakone tvoje tražim. Prionuh za otkrivenja tvoja, Gospode; nemoj me osramotiti. Putem zapovijesti tvojih trèim, jer si raširio srce moje.