YouVersion logo
Dugme za pretraživanje

Marku 6:30-52

Marku 6:30-52 SRP1865

I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. I otidoše na laði u pusto mjesto sami. I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan; Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. I jedoše svi, i nasitiše se. I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji. I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe. A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se. I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.

Video za Marku 6:30-52

Slika za stih Marku 6:30-52

Marku 6:30-52 - I skupiše se apostoli k Isusu, i javiše mu sve i što uèiniše i šta ljude nauèiše. I reèe im: doðite vi sami nasamo, i poèinite malo. Jer ih bijaše mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kad ni jesti. I otidoše na laði u pusto mjesto sami. I vidješe ih ljudi kad iðahu, i poznaše ih mnogi, i pješice iz sviju gradova stjecahu se onamo, i prestigoše ih, i skupiše se oko njega. I izišavši Isus vidje narod mnogi, i sažali mu se, jer bijahu kao ovce bez pastira; i poèe ih uèiti mnogo. I kad bi veæ pred noæ, pristupiše k njemu uèenici njegovi govoreæi: pusto je mjesto, a veæ je dockan; Otpusti ih neka idu u okolna sela i palanke da kupe sebi hljeba; jer nemaju šta jesti. A on odgovarajuæi reèe im: podajte im vi neka jedu. I rekoše mu: veæ ako da idemo da kupimo za dvjesta groša hljeba, i da im damo da jedu? A on im reèe: koliko hljebova imate? Idite vidite. I vidjevši rekoše: pet hljebova i dvije ribe. I zapovjedi im da ih posade sve na gomile po zelenoj travi. I posadiše se na gomile po sto i po pedeset. I uzevši onijeh pet hljebova i dvije ribe pogleda na nebo, i blagoslovi, pa prelomi hljebove, i dade uèenicima svojijem da metnu ispred njih; i one dvije ribe razdijeli svima. I jedoše svi, i nasitiše se. I nakupiše komada dvanaest kotarica punijeh i od riba. A bijaše onijeh što su jeli hljebove oko pet hiljada ljudi. I odmah natjera uèenike svoje da uðu u laðu i da idu naprijed na onu stranu u Vitsaidu dok on otpusti narod. I otpustivši ih otide na goru da se pomoli Bogu. I uveèe bijaše laða nasred mora, a on sam na zemlji. I vidje ih gdje se muèahu veslajuæi: jer im bijaše protivan vjetar. I oko èetvrte straže noæne doðe k njima iduæi po moru; i šæadijaše da ih mimoiðe. A oni vidjevši ga gdje ide po moru mišljahu da je utvara, i povikaše; Jer ga svi vidješe i poplašiše se. I odmah progovori s njima, i reèe im: ne bojte se, ja sam, ne plašite se. I uðe k njima u laðu, i utoli vjetar; i vrlo se uplašiše, i divljahu se. Jer ih ne nauèiše hljebovi; jer se bijaše srce njihovo okamenilo.