Mateju 26:1-75

I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe uèenicima svojima: Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne. Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe; I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili. I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga, Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom. A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta? Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima. A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni. Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi. Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona. Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem, I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. I od tada tražaše zgodu da ga izda. A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem. I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu. A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom. I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me. I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode? A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati. Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza. I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi; Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha. Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega. I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se. A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti. Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše. Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu. I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti. Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom. I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom? Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo. Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja. I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale. I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi. Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika. Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj. I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i starješina narodnijeh. A izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je; držite ga. I odmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo, ravi! i cjeliva ga. A Isus reèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. Tada reèe mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža æe izginuti. Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anðela? Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude? U taj èas reèe Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i ne uhvatiste me. A ovo sve bi da se zbudu pisma proroèka. Tada uèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše. I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše. A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak. A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili; I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka, I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je. I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij? Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu. Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt. Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari? A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem. A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš. A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom. I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka. A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje. Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao. I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko.