Mateju 26
26
1I kad svrši Isus rijeèi ove, reèe uèenicima svojima: 2Znate da æe do dva dana biti pasha, i sina èovjeèijega predaæe da se razapne. 3Tada skupiše se glavari sveštenièki i književnici i starješine narodne u dvor poglavara sveštenièkoga po imenu Kajafe; 4I svjetovaše se kako bi Isusa iz prijevare uhvatili i ubili. 5I govorahu: ali ne o prazniku, da se ne bi narod pobunio. 6A kad Isus bješe u Vitaniji u kuæi Simona gubavoga, 7Pristupi k njemu žena sa sklenicom mira mnogocjenoga, i izli na glavu njegovu kad sjeðaše za trpezom. 8A kad vidješe to uèenici njegovi, rasrdiše se govoreæi: zašto se èini taka šteta? 9Jer se mogaše ovo prodati skupo i novci dati se siromasima. 10A kad razumje Isus, reèe im: šta smetate ženu? Ona uèini dobro djelo na meni. 11Jer siromahe imate svagda sa sobom, a mene nemate svagda. 12A ona izlivši miro ovo na tijelo moje za ukop me prigotovi. 13Zaista vam kažem: gdje se god uspropovijeda ovo jevanðelje po svemu svijetu, kazaæe se i to za spomen njezin što uèini ona. 14Tada jedan od dvanaestorice, po imenu Juda Iskariotski, otide ka glavarima sveštenièkijem, 15I reèe: šta æete mi dati da vam ga izdam? A oni mu obrekoše trideset srebrnika. 16I od tada tražaše zgodu da ga izda. 17A u prvi dan prijesnijeh hljebova pristupiše uèenici k Isusu govoreæi: gdje æeš da ti zgotovimo pashu da jedeš? 18A on reèe: idite u grad k tome i tome, i kažite mu: uèitelj kaže: vrijeme je moje blizu, u tebe æu da uèinim pashu s uèenicima svojijem. 19I uèiniše uèenici kako im zapovjedi Isus, i ugotoviše pashu. 20A kad bi uveèe, sjede za trpezu sa dvanaestoricom. 21I kad jeðahu reèe im: zaista vam kažem: jedan izmeðu vas izdaæe me. 22I zabrinuvši se vrlo poèeše svaki govoriti mu: da nijesam ja, Gospode? 23A on odgovarajuæi reèe: koji umoèi sa mnom ruku u zdjelu onaj æe me izdati. 24Sin èovjeèij dakle ide kao što je pisano za njega; ali teško onome èovjeku koji izda sina èovjeèijega; bolje bi mu bilo da se nije rodio onaj èovjek. 25A Juda, izdajnik njegov, odgovarajuæi reèe: da nijesam ja, ravi? Reèe mu: ti kaza. 26I kad jeðahu, uze Isus hljeb i blagoslovivši prelomi ga, i davaše uèenicima, i reèe: uzmite, jedite; ovo je tijelo moje. 27I uze èašu i davši hvalu dade im govoreæi: pijte iz nje svi; 28Jer je ovo krv moja novoga zavjeta koja æe se proliti za mnoge radi otpuštenja grijeha. 29Kažem vam pak da neæu otsad piti od ovoga roda vinogradskoga do onoga dana kad æu piti s vama novoga u carstvu oca svojega. 30I otpojavši hvalu iziðoše na goru Maslinsku. 31Tada reèe im Isus: svi æete se vi sablazniti o mene ovu noæ; jer u pismu stoji: udariæu pastira i ovce od stada razbjeæi æe se. 32A po vaskrseniju svojemu ja idem pred vama u Galileju. 33A Petar reèe mu: ako se i svi sablazne o tebe ja se neæu nikad sablazniti. 34Reèe mu Isus: zaista ti kažem: noæas dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. 35Reèe njemu Petar: da bih znao i umrijeti s tobom neæu te se odreæi. Tako i svi uèenici rekoše. 36Tada doðe Isus s njima u selo koje se zove Getsimanija, i reèe uèenicima: sjedite tu dok ja idem tamo da se pomolim Bogu. 37I uzevši Petra i oba sina Zevedejeva zabrinu se i poèe tužiti. 38Tada reèe im Isus: žalosna je duša moja do smrti; poèekajte ovdje, i stražite sa mnom. 39I otišavši malo pade na lice svoje moleæi se i govoreæi: oèe moj! ako je moguæe da me mimoiðe èaša ova; ali opet ne kako ja hoæu nego kako ti. 40I došavši k uèenicima naðe ih gdje spavaju, i reèe Petru: zar ne mogoste jedan èas postražiti sa mnom? 41Stražite i molite se Bogu da ne padnete u napast; jer je duh srèan, ali je tijelo slabo. 42Opet po drugi put otide i pomoli se govoreæi: oèe moj! ako me ne može ova èaša mimoiæi da je ne pijem, neka bude volja tvoja. 43I došavši naðe ih opet gdje spavaju; jer im bijahu oèi otežale. 44I ostavivši ih otide opet i treæi put te se pomoli govoreæi one iste rijeèi. 45Tada doðe k uèenicima svojijem i reèe im: jednako spavate i poèivate; evo se približi èas, i sin èovjeèij predaje se u ruke grješnika. 46Ustanite da idemo; evo se približi izdajnik moj. 47I dok on još tako govoraše, gle, Juda, jedan od dvanaestorice, doðe, i s njim ljudi mnogi s noževima i s koljem od glavara sveštenièkijeh i starješina narodnijeh. 48A izdajnik njegov dade im znak govoreæi: koga ja cjelivam onaj je; držite ga. 49I odmah pristupivši k Isusu reèe: zdravo, ravi! i cjeliva ga. 50A Isus reèe mu: prijatelju! šta æeš ti ovdje? Tada pristupivši digoše ruke na Isusa i uhvatiše ga. 51I gle, jedan od onijeh što bijahu sa Isusom mašivši se rukom izvadi nož svoj te udari slugu poglavara sveštenièkoga, i otsijeèe mu uho. 52Tada reèe mu Isus: vrati nož svoj na mjesto njegovo; jer svi koji se maše za nož od noža æe izginuti. 53Ili misliš ti da ja ne mogu sad umoliti oca svojega da mi pošlje više od dvanaest legeona anðela? 54Ali kako bi se ispunilo što stoji u pismu da ovo treba da bude? 55U taj èas reèe Isus ljudima: kao na hajduka izišli ste s noževima i s koljem da me uhvatite, a svaki dan sam kod vas sjedio uèeæi u crkvi, i ne uhvatiste me. 56A ovo sve bi da se zbudu pisma proroèka. Tada uèenici svi ostaviše ga, i pobjegoše. 57I oni što uhvatiše Isusa odvedoše ga poglavaru sveštenièkome Kajafi, gdje se književnici i starješine sabraše. 58A Petar iðaše za njim izdaleka do dvora poglavara sveštenièkoga i ušavši unutra sjede sa slugama da vidi svršetak. 59A glavari sveštenièki i starješine i sav sabor tražahu lažna svjedoèanstva na Isusa da bi ga ubili; 60I ne naðoše; i premda mnogi lažni svjedoci dolaziše, ne naðoše. Najposlije doðoše dva lažna svjedoka, 61I rekoše: on je kazao: ja mogu razvaliti crkvu Božiju i za tri dana naèiniti je. 62I ustavši poglavar sveštenièki reèe mu: zar ništa ne odgovaraš što ovi na tebe svjedoèe? 63A Isus muèaše. I poglavar sveštenièki odgovarajuæi reèe mu: zaklinjem te živijem Bogom da nam kažeš jesi li ti Hristos sin Božij? 64Reèe mu Isus: ti kaza. Ali ja vam kažem: otsele æete vidjeti sina èovjeèijega gdje sjedi s desne strane sile i ide na oblacima nebeskijem. 65Tada poglavar sveštenièki razdrije haljine svoje govoreæi: huli na Boga; šta nam trebaju više svjedoci? evo sad èuste hulu njegovu. 66Šta mislite? A oni odgovarajuæi rekoše: zaslužio je smrt. 67Tada pljunuše mu u lice, i udariše ga po licu, a jedni mu daše i priuške 68Govoreæi: proreci nam, Hriste, ko te udari? 69A Petar sjeðaše napolju na dvoru, i pristupi k njemu jedna sluškinja govoreæi: i ti si bio s Isusom Galilejcem. 70A on se odreèe pred svima govoreæi: ne znam šta govoriš. 71A kad iziðe k vratima ugleda ga druga, i reèe onima što bijahu ondje: i ovaj bješe s Isusom Nazareæaninom. 72I opet odreèe se s kletvom: ne znam tog èovjeka. 73A malo potom pristupiše oni što stajahu i rekoše Petru: vaistinu i ti si od njih; jer te i govor tvoj izdaje. 74Tada se poèe kleti i preklinjati da ne zna tog èovjeka. I odmah zapjeva pijetao. 75I opomenu se Petar rijeèi Isusove što mu je rekao: dok pijetao ne zapjeva tri puta æeš me se odreæi. I izišavši napolje plaka gorko.
Trenutno izabrano:
Mateju 26: SRP1865
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li da tvoje istaknuto bude sačuvano na svim tvojim uređajima? Kreiraj nalog ili se prijavi
PUBLIC DOMAIN
