I ujedanput postade s anðelom mnoštvo vojnika nebeskijeh, koji hvaljahu Boga govoreæi: Slava na visini Bogu, i na zemlji mir, meðu ljudima dobra volja. I kad anðeli otidoše od njih na nebo, pastiri govorahu jedan drugome: hajdemo do Vitlejema, da vidimo to što se tamo dogodilo što nam kaza Gospod. I doðoše brzo, i naðoše Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslima. A kad vidješe, kazaše sve što im je kazano za to dijete. I svi koji èuše diviše se tome što im kazaše pastiri. A Marija èuvaše sve rijeèi ove i slagaše ih u srcu svojemu. I vratiše se pastiri slaveæi i hvaleæi Boga za sve što èuše i vidješe kao što im bi kazano. I kad se navrši osam dana da ga obrežu, nadjenuše mu ime Isus, kao što je anðeo rekao dok se još nije bio ni zametnuo u utrobi. I kad doðe vrijeme da idu na molitvu po zakonu Mojsijevu, doniješe ga u Jerusalim da ga metnu pred Gospoda, Kao što je napisano u zakonu Gospodnjemu: da se svako dijete muško koje najprije otvori matericu posveti Gospodu;) I da prinesu prilog, kao što je reèeno u zakonu Gospodnjemu, dvije grlice, ili dva golubiæa. I gle, bijaše u Jerusalimu èovjek po imenu Simeun, i taj èovjek bješe pravedan i pobožan, koji èekaše utjehe Izrailjeve, i Duh sveti bijaše u njemu. I njemu bješe sveti Duh kazao da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Hrista Gospodnjega. I kaza mu Duh te doðe u crkvu; i kad donesoše roditelji dijete Isusa da svrše za njega zakon po obièaju, I on ga uze na ruke svoje, i hvali Boga i reèe: Sad otpuštaš s mirom slugu svojega, Gospode, po rijeèi svojoj; Jer vidješe oèi moje spasenije tvoje, Koje si ugotovio pred licem sviju naroda, Vidjelo, da obasja neznabošce, i slavu naroda tvojega Izrailja. I Josif i mati njegova èuðahu se tome što se govoraše za njega. I blagoslovi ih Simeun, i reèe Mariji materi njegovoj: gle, ovaj leži da mnoge obori i podigne u Izrailju, i da bude znak protiv koga æe se govoriti A i tebi samoj probošæe nož dušu da se otkriju misli mnogijeh srca. I bješe Ana proroèica, kæi Fanuilova, od koljena Asirova; ona je ostarjela, a sedam je godina življela s mužem od djevojaštva svojega, I udova oko osamdeset i èetiri godine, koja ne odlažaše od crkve, i služaše Bogu dan i noæ postom i molitvama. I ona u taj èas doðe, i hvaljaše Gospoda i govoraše za njega svima koji èekahu spasenija u Jerusalimu. I kad svršiše sve po zakonu Gospodnjemu, vratiše se u Galileju u grad svoj Nazaret. A dijete rastijaše i jaèaše u duhu, i punjaše se premudrosti, i blagodat Božija bješe na njemu. I roditelji njegovi iðahu svake godine u Jerusalim o prazniku pashe. I kad mu bi dvanaest godina, doðoše oni u Jerusalim po obièaju praznika; I kad dane provedoše i oni se vratiše, osta dijete Isus u Jerusalimu; i ne znade Josif i mati njegova; Nego misleæi da je s društvom, otidoše dan hoda, i stadoše ga tražiti po rodbini i po znancima. I ne našavši ga vratiše se u Jerusalim da ga traže. I poslije tri dana naðoše ga u crkvi gdje sjedi meðu uèiteljima, i sluša ih, i pita ih, I svi koji ga slušahu divljahu se njegovu razumu i odgovorima. I vidjevši ga zaèudiše se, i mati njegova reèe mu: sine! šta uèini nama tako? Evo otac tvoj i ja sa strahom tražismo te. I reèe im: zašto ste me tražili? Zar ne znate da meni treba u onom biti što je oca mojega? I oni ne razumješe rijeèi što im reèe. I siðe s njima i doðe u Nazaret; i bijaše im poslušan. I mati njegova èuvaše sve rijeèi ove u srcu svojemu. I Isus napredovaše u premudrosti i u rastu i u milosti kod Boga i kod ljudi.
Aplikacija Biblija
Aplikacija Biblija za decu
