Susret koji mijenja: 40-dnevni izazov (Evanđelje po Luki)Primjer

Praskozorje, no nikako da svane to judejsko jutro. Rimski tribun, desna ruka Poncija Pilata, časnik, vičan ratovanju, pouzdan, osjeća neki čudan nemir. Pomalo je umoran od svega. Još samo jedan zadatak. Izdržat će. Nema ničega što već nije vidio. Svjedočenje umiranju i smrt njegova su svakodnevica. Što onda znači nadgledati još jedno raspeće židovskih zatvorenika, uključujući radikalnog Ješuu – Isusa Nazarećanina? I to će proći. A onda će odahnuti.

Ipak, nešto je izazivalo tjeskobu. Dva kriminalca i Isus. Prisjetio se Isusa kako je miran stajao pred Pilatom. Na njemu nije bilo nikakve krivnje, zaključio je Pilat. Kukavički je oprao ruke i predao ga vojnicima. Uslijedile su uvrede, zlostavljanje, ismijavanje… I on je bio s njima. Moralno neutralan, obavljao je prljavi posao. Ljutilo ga je što se Isus nije branio. Kad su ga pribili na križ i podigli, nije ga mogao ni pogledati. Toliko izmučeno tijelo, silna patnja i prihvaćanje boli. Kako, zašto? – vrištao je u sebi. Odjednom se počela nadvijati tama. Isus je proživljavao najteže trenutke. Časnik je smogao hrabrosti i podigao pogled. Susreo je njegov. I tada se dogodilo. Nešto se slomilo u njemu. Prodrmalo ga iz temelja. Isus je povikao: Oče, u tvoje ruke... Satnik je shvatio – Isus jest Sin Božji. I zemlja se zatresla svom silinom. Ta smrt nije bila obična. Taj čovjek nije bio običan. Taj događaj ni po čemu nije bio običan. Za rimskog časnika taj je susret bio zalog za vječnost. Što je za tebe?

Zastani i razmisli, možda prvi put duboko i ozbiljno, kako na tebe i tvoj život utječe spoznaja da je Isus koji je dragovoljno umro na križu i za tvoje grijehe – Sin Božji.