Susret koji mijenja: 40-dnevni izazov (Evanđelje po Luki)Primjer

Zamišljam Isusa okruženog ljudima, među kojima su i učenici, kako pješači prašnjavim putovima kroz sela Palestine u smjeru Jeruzalema. Terenska nastava, rekli bismo danas. Svakojaki događaji koji služe za pouku. Oduševljeni naukom, istjerivanjem zlih duhova i izlječenjima, privučeni čudima, u ljudima se budi želja da slijede Učitelja. Prvom koji se nudi, Krist objašnjava da će se morati odreći svoga komfora ako želi u službu. Nekom drugom upućuje poziv, ali on ga uvjetuje najprije sređivanjem obiteljskih obaveza. Treći se isto nudi, ali bi, ipak, nešto učinio prije toga… Slično se spominje u Evanđelju po Mateju 8, 19 – 22.

Slijedi tekst u 10. poglavlju koji započinje riječima: „Poslije toga Gospodin izabra drugu sedamdesetoricu…“ Znači, izabrao je neke druge koje šalje u „žetvu“.

Postavljamo li i mi uvjete na direktnu Isusovu zapovijed: „Idite i učinite sve narode učenicima mojim!“? Koliko izgovora imamo za izbjegavanje svakodnevne pobožnosti? Razumijemo li Božju tugu zbog našeg ignoriranja njegova poziva, njegove naredbe?

Želimo li nekoga slijediti, moramo u njega i gledati. Noge idu tamo gdje su oči uprte. Usredotočimo se na Isusa, stavimo ga na središnje mjesto kako bi sve drugo došlo na svoje pravo mjesto.

U 62. retku čitamo: „Nitko tko položi ruke na plug i onda gleda unatrag nije prikladan za Božje kraljevstvo.“

I zato, ne okreći se, sine/kćeri!

Preispitaj se danas jesu li tvoje oči usmjerene prema Isusu kojega hrabro slijediš ili, možda,gledaš unatraguz prikladne isprike.