Vjeruj, radi i odmarajPrimjer

Naporni rad

Tijekom posljednjih nekoliko dana smo istraživali napetost koju mi kršćani moramo prihvatiti u našem poslu, između povjerenja u Boga i truda da učinimo stvari u našem izabranom radu. Kao što smo vidjeli jučer, Salomon postavlja niz koji će voditi naše razmišljanje o ovoj temi, počevši od predaje našeg posla Gospodinu (Izreke 16,3). U 9. stihu istog poglavlja, Solomon nas potiče da požurimo, govoreći: "Srce čovječje smišlja put svoj, ali Gospod upravlja korake njegove". 

Da, Bog nas je pozvao da mu vjerujemo, no također nam je velikodušno dao i umove da planiramo i izvršavamo. Nakon što smo predali svoja djela Gospodinu, pozvani smo truditi se, raditi "svim svojim srcem, kao za Gospodina" (Kološanima 3,23). 

Prečesto se bojim da se mi kršćani previše fokusiramo ili na povjerenje ili na naporni rad. Neki kršćani koriste "čekanje na Gospoda" kao dozvolu za nebiblijsku lijenost, dok se drugi toliko trude da su fizički, duhovno i emocionalno bolesni. Ljepota Izreke 16,9 je u tome što jasno blagoslivlja prihvaćanje napetosti između ove dvije istine. Da, moramo prepoznati da "Gospodin uspostavlja naše korake", ali je isto tako ispravno i dobro da mi "planiramo svoje putove", dizajniramo, gradimo, ograđujemo, razvijamo, slikamo, otkrivamo, pišemo, reklamiramo i prodajemo. 

Naš rad je jedan od najvažnijih načina kojim volimo svoje susjede i služimo svijetu. Sjeti se da je rad postojao prije pada u rajskom vrtu. Rad je dobra stvar koju je Bog osmislio kako bi otkrio svoj karakter i ljubav, te služio drugima. Zbog ovoga, ambicija za naš rad koji pokreće našu užurbanost bi mogla biti dobra stvar. Ali u sutrašnjem zaključnom danu ovoga plana, vidjet ćemo da kada je naša užurbanost praćena povjerenjem u Boga, da nalazimo pravi istinski odmor.