Ovaj maraton zvan život

Volim trčati, iako nisam ozbiljna trkačica. Moja ideja trčanja je lagano trčkaranje na 8 kilometara, a kad kažem lagano, mislim na to da me majke koje guraju svoje bebe u kolicima mogu prestići. Moja prijateljica Dawn, s kojom planinarim po planinama, prava je trkačica. Redovito sudjeluje u maratonima i izgradila je i fizičku i mentalnu izdržljivost za takve udaljenosti. Toliko je trčala da zna kako je to kad naiđeš na zid dok trčiš— koncept koji nikad nisam iskusila jer očito nikad nisam dovoljno daleko trčala!

Nailazak na zid je trenutak koji trkači mogu prebroditi samo svojim umom. On je više mentalni nego fizički, čak i kada je fizički iscrpljujuće. Dawn mi je jednom objasnila što se dogodilo tijekom njenog prvog maratona. Bila je na 27. kilometru kada je naišla na taj zloglasni zid. Imala je 36 minuta da prijeđe preostalih 5 kilometara. To ne bi bio problem da nije već pretrčala mnoge kilometre i da nije osjećala razarajuću bol u lijevom kuku. Ona kaže da joj je lijeva strana mozga (racionalna strana) govorila da stane i prohoda ostatak puta. Misli poput: “Ne brini zbog postizanja cilja. Ljudi će razumjeti kada shvate koliko je vruće i koliko te boli,” odjekivale su u njenoj glavi. No jednako glasno, desna strana njenog mozga uzvraćala je: “Još ima nade! Utrka nije gotova! Još je moguće postići cilj. Nemoj prestati trčati!”

Jesi li ikada iskusio ovakav mentalni rat? Kada ti um vrišti? Tijekom utrke on se događa kada naiđeš na zid, kada više nemaš što dati, kada si potrošio svaku kap energije i sve u tebi želi odustati. Ipak, kao što je Dawn iskusila, negdje duboko unutra, tračak cilja ili sna moli da se ne ugasi.

Bila sam na takvom mjestu, gdje sam naišla na zid duhovno, mentalno i emocionalno. Ali u isto vrijeme, imala sam Božju riječ u svom srcu i umu. Imala sam Božja obećanja koja su odzvanjala u meni, dok je moj um vrištao da stanem. I zbog njegovih obećanja, tog tračka nade, uspjela sam nastaviti usmjeravajući svoj um na Boga i njegovu riječ. Bez obzira na to koliko mi je puta um govorio da odustanem, neprestano sam ga usmjeravala dalje od onoga što je htio misliti prema onome što je Božja riječ govorila da je istinito.

Možda si i ti na takvom mjestu upravo sada. Što tvoj um vrišti? Da nije moguće? Da je prekasno? Da nisi dovoljno sposoban? Dovoljno pametan? Dovoljno mlad? Dovoljno star? Dovoljno obrazovan? Možeš pobijediti rat u svom umu njegovim obnavljanjem Božjom riječju. Možeš izdržati čineći Božji glas glasnijim od bilo kojeg drugog glasa u svojoj glavi.

Molitva

Nebeski oče, hvala ti za tvoju riječ. Pomozi mi da je bolje upoznam kako bih bila preobražena obnovom svog uma i kako bih mogla proći kroz svaki zid. U Isusovo ime, amen.