Nisam u reduPrimjer

U biblijska vremena moderni vodovod bio je nešto jako daleko. To znači da nema brzinskog jutarnjeg tuširanja ili točenja vode na slavinu. Umjesto toga, većina gradova se oslanjala na lokalne izvore. Svakog bi jutra netko iz svake kuće silazio do bunara s kantom ili dvije da zagrabi onoliko vode koliko može nositi kući. A onda si tu vodu trebao čuvati dok ti stvarno ne zatreba - inače bi još jednom trebao otići do bunara.

To je značilo da su ljudi u Isusovo vrijeme morali biti puno izbirljiviji kad su se odlučili napiti vode. Vjerojatno je bilo prilično nezgodno! Živjeli su u vrućoj klimi, hodali posvuda i gotovo svi su imali puno fizički zahtjevnih obaveza. Ljudi su bili jako žedni. Ali morali su paziti koliko često piju vodu.

Dakle, možeš zamisliti zašto su Isusove riječi u današnjem odlomku prilično uzbudile njegovu publiku. Voda koja bi učinila da više nikada ne ožedniš? Tko to nebi htio?!

Ali Isus nije govorio o fizičkoj žeđi. Govorio je o nečemu dubljem i mnogo važnijem — govorio je o nadi koju nudi. Za većinu od nas nade nam lako ponestane. Zabrinuti smo ili pod stresom i čini nam se kao da je naša nada nestala. Ali Isus kaže da s jednim gutljajem njegove nade više nikada nećeš biti žedan.