Štovanje BogaPrimjer

Radost nečinjenja ničega

Postoji mnogo dublja razina štovanja, ona na kojoj se ne možemo izraziti verbalno ili neverbalno, nego smo krajnje pasivni. Najviše i najintenzivnije štovanje događa se kada ne možemo učiniti ništa osim biti zadivljeni, kada smo bespomoćni i bez riječi od čuđenja i zahvalnosti, kada samo sjedimo i gledamo kako Bog radi.

Jesi li se ikada nalazio u situaciji gdje nisi mogao ništa reći ili učiniti? Netko je učinio nešto prekrasno, a ti nisi mogao učiniti ništa nego se osjećati zahvalno? Možda je osoba otišla, a ti si poželio da je možeš pronaći kako bi joj rekao koliko cijeniš to što je učinila. I možda si se osjećao frustrirano i dio tvoje radosti ti je oduzet jer nisi mogao izraziti svoju zahvalnost. Prirodno uvijek osjećamo da moramo učiniti nešto.

Nisam rekao da ne osjećamo ništa, nego da ne radimo ništa. Ovo je, kaže Izaija, najbolji način da živimo — način na koji Bog želi da živimo. To predstavlja najveću radost koja postoji. I iako smo bespomoćni, kao da samo stojimo otvorenih usta, Bog vidi kako se osjećamo i zna da smo zahvalni.