Silno ljubljenPrimjer

Od svih imena koja nam je Bog dao, ime

Možda zato što je moje djetinstvo izgledalo kao žurba za odrastanjem i nikada nisam u potpunosti razumjela kako bi to izgledalo živjeti kao dijete.

Znači li postati kao dijete osjećati se sigurno i zbrinuto bez straha od budućnosti? Biti znatiželjan i riskirati? Odmoriti se, biti sretan i oslobođen težine svijeta?

To nije bilo moje djetinstvo.

Moj se tata borio s ovisnošću, bio član bande i živio s hepatitisom C. Netko ga je upoznao s Isusom i on je u potpunosti promijenio svoj život (slava Bogu!). Počeo je pomagati na ulicama San Francisca našim prijateljima koji žive kao beskućnici i bore se s ovisnošću. Ponosna sam na ulice na kojima sam odrasla i zadivljena onim što smo vidjeli da Bog čini, ali to je također došlo s teškim djetinjstvom. Dok sam bila mlada, vidjela sam kako se ljudi ubijaju preda mnom, kako su oba moja roditelja napadnuta, i kako su mnoge različite droge prodavane i korištene. Sa 18 godina moj je tata obolio od raka i preminuo.

Rano sam naučila nositi teške odgovornosti, boriti se s gubitkom, biti otporna i marljivo raditi. Bilo je u tome pozitivnih strana, ali i negativnih. Svoje rane odrasle godine provela sam opterećena pritiskom da budem produktivna i uvijek u kontroli, nikad ne uzimajući pauze, pod stresom zbog budućnosti, bez ikakvog dječjeg čuđenja u svom životu. Usput sam duboko povrijedila neke ljude.

Posljednjih nekoliko godina bila sam na putu ponovnog otkrivanja što ovo jedno ime stvarno znači.

Za nekoga tko je živio s težinom svijeta na svojim ramenima… više si nego što ti je bilo rečeno. Bog te zove svojim djetetom. (Galaćanima 3,26)

Nakon što svoje živote predamo Isusu, pozvani smo ponovno naučiti što znači biti dijete. Možemo Mu dati terete koje nikada nismo ni trebali nositi sami. Ispostavilo se da smo sigurniji nego što smo ikada mogli zamisliti - vjerovati, riskirati, poduzimati korake vjere, odmarati se, uživati ​​i slaviti baš poput djece koja su sigurna i voljena.

Dijete Božje. To je tvoje ime.

Za one koji se osjećaju kao da se nikada neće osloboditi srama zbog toga što su nekad bili ili što su učinili… ti si više nego što ti je bilo rečeno. Isus te zove Oslobođeni, zaista. (Ivan8,36)

Kada predamo svoje živote Isusu, isti Duh koji je uskrisio Isusa od mrtvih sada živi u nama. Imamo novu vrstu držanja, perspektive i snage koja buja u nama.

Ako Bog nije dovoljan da nas podigne iz mrtvih, ako on nije dovoljan da nas spasi od naših života u grijehu, ako on nije dovoljan da nas otkupi sa svih mjesta na kojima smo bili, onda on nije mogao biti dovoljan da uskrsi Krista. Dakle, ili smo oživljeni, ili je Isus još uvijek mrtav.

Ali budući da nije — budući da je grobnica prazna i nijedna Spasiteljeva kost ne leži na groblju — znamo da je smrt davno pobjeđena.

Nisi vezan za svoju prošlost.

Oslobođen. Zaista. To je tvoje ime.

Prijatelju, možda nosiš teret koji više ne moraš. Možda živiš u lancima u kojima više ne moraš živjeti.

Predaj ih Bogu i živi kao slobodno Božje dijete kakvo stvarno i jesi.