Žudnja svakog srcaPrimjer

Egomanijak i pravi Kralj Židova

Kada su mudraci stigli u Jeruzalem i postavili pitanja o novorođenom Kralju Židova, Herod je pokušao prikriti svoju rastuću paniku. Shvatio je značaj prisutnosti mudraca u Jeruzalemu i znao da se ne pojavljuju tek bilo gdje. Bili su na misiji da okrune pravog Kralja Židova, a to je bio problem.

Car August dao je Herodu titulu "Kralj Židova" kao povratnu uslugu njegovom ocu, Antipateru. Herod nije bio ni Židov, već Idumejac. Bez obzira na to kako je dobio titulu, vjerovao je da je on pravi Kralj Židova i da je svatko tko polaže pravo na tu titulu prijetnja njegovom prijestolju.

Herodova vladavina i dalje polarizira povjesničare jer je bio primjer krajnjih ekstrema. S jedne strane, bio je graditelj bez premca. Njegov najveći i najznačajniji građevinski projekt bila je rekonstrukcija Židovskog hrama. Nije štedio na troškovima njegove rekonstrukcije, i čak su rabini, koji nisu bili Herodovi najveći obožavatelji, često komentirali nenadmašnu ljepotu hrama.

Ali s druge strane, sve dobro što je Herod učinio bilo je zasjenjeno njegovom nevjerojatnom paranojom i okrutnošću. Svatko tko je bio osumnjičen za izdaju nije bio siguran u njegovoj prisutnosti, pa čak ni njegova obitelj. Kada je posumnjao da njegova omiljena žena, Mariamna, i njihovi blizanci žele preuzeti njegovo prijestolje, dao ih je sve ubiti.

Kada je Herod čuo vijest da je rođen drugi Kralj Židova, osjećao se ugroženo i sazvao je tajni sastanak s mudracima. Naložio im je da mu jave gdje se nalazi kraljevska beba kako bi joj se i on mogao pokloniti. Ali, upozoreni u snu da se ne vraćaju Herodu, mudraci su se vratili drugim putem.

Žalosna posljedica žeđi ovog egomanijaka za moći bio je krvavi pohod. Dao je pobiti svu mušku djecu u Betlehemu staru dvije godine i mlađu.

Herodov život primjer je stalne kozmičke borbe za moć između svjetla i tame. Iz zemaljske perspektive, Herod je želio eliminirati svaku konkurenciju za svoje prijestolje. Ali iz duhovne perspektive, to je bio posao Sotone koji je pokušavao ubiti zgazitelja zmije, Isusa Krista. (Postanak 3,15).

Kada Krist ne bi bio Kralj kraljeva i Gospodar gospodara, bi li ostao takva prijetnja kraljevstvima ovoga svijeta? Činjenica da 2000 godina kasnije, svijet još uvijek ne može ignorirati Kralja Židova rođenog u BETLEHEMU dodatno dokazuje njegovo kraljevstvo!

Herod je došao i otišao, kao i mnogi drugi vladari. Iako Isus ostaje prijetnja zemaljskim kraljevstvima, ništa ne može zaustaviti napredovanje Kraljevstva Božjega. Postoji jedan Kralj, a njegovo ime je Isus. Očigledan odgovor na njegov dolazak je pokloniti se i obožavati ga.

• Kako Isusovo rođenje prijeti današnjim kraljevstvima i vladarima?
• Kako Isusovo rođenje prijeti mojoj spremnosti da mu dopustim da vlada u mom životu?