Život promjenjene osobe: na Novu GodinuPrimjer

Živjeti godinu dana u predanju

Početak godine savršeno je vrijeme za stanku i razmišljanje—ne samo za prepoznavanje svih razloga zbog kojih moramo biti zahvalni, već i za iscjeljenje i rast u godini koja je pred nama. 

Dok se prisjećamo, mogli bi se vratiti povrijeđeni osjećaji. Umjesto da te osjećaje pometemo pod tepih ili im dopustimo da stvaraju gorčinu, možemo izabrati slobodu oprosta. A prvi korak prema oprostu je predanje. 

“Predanje” može biti jedna od onih riječi koje ljude tjeraju na zgražanje, posebno kada je u pitanju oprost. Skloni smo ga izjednačiti s gubitkom bitke — mahanjem bijelom zastavom i dopuštanjem neprijatelju da nas pregazi. Ali predanje Bogu je nešto sasvim drugo.

Biti predan Bogu znači pružiti Mu otvorene ruke i dati Mu sav svoj život - uključujući ranjenosti i boli kako bi nas Bog mogao izliječiti od njih. On je pun ljubavi, milosrđa i suosjećanja za svakoga od nas. Ne trebamo se bojati predati svoju bol Bogu jer možemo vjerovati da će On biti nježan i pažljivo postupati s našim srcima. 

Potrebu za pravdom možemo prepustiti Bogu. Prirodno je da želimo vidjeti kako netko snosi posljedice za svoje postupke. Čak i Bog ima pravedan gnjev prema grijehu i nepravdi. Ali moramo prihvatiti da samo Bog može suditi nečijem srcu. Nismo mi ti koji možemo odlučiti hoće li netko dobiti kaznu ili milost, a inzistiranje na osveti samo će u nama pojačati gorčinu.

Ako ove godine želimo živjeti u miru, moramo predati svoju ljutnju i ponos Bogu i usredotočiti se na vlastita srca. Moramo napraviti svjestan izbor te položiti svoju bol i želju za kontrolom pred Njegove noge i zamoliti Boga da izvrši djelo u nama. Moramo priznati da nam je potrebna Njegova pomoć. 

Kao Kristovi sljedbenici, mi svakodnevno opraštamo – čak i kada to ne želimo. Ponekad kada radimo na opraštanju, istu bol moramo predati Bogu više puta. Kad se uzburkaju stari osjećaji, opraštamo iznova i iznova sve dok nas to više ne uzrujava. Uz Božju milost, sve je oprostivo. 

S druge strane, oprost ne znači da je ono što se dogodilo u redu. To ne znači da dopuštamo ljudima da nas i dalje ranjavaju. I to ne znači nužno razgovor licem u lice - osoba čak ne mora još biti živa da bismo joj oprostili jer se ne radi o njoj. Radi se o nečemu između nas i Boga. Radi se o tome da ga pozovemo unutra kako bi mogao izliječiti naša srca.

Nemoj prenositi uvrede i ranjenosti iz prošle godine u ovu godinu. Ako postoji nešto što trebaš oprostiti, odvoji trenutak za molitvu i prepusti to Bogu. Reci da trebaš njegovu pomoć i vjeruj da ćeš je i primiti.