Prepoznat: 10 dana otkrivanja tvog identitetaPrimjer

Jesi li se ikada osjećala kao plastična vrećica koja leprša na vjetru? Šalim se. Ali ozbiljno, jesi li se ikada osjećala kao glina iz ovih stihova? Samo nekako... tu. Bez sjaja ili svrhe?

Sama glina je praktički bezvrijedna—mokra zemlja s tla. Bez oblika. Neoblikovana. Glina. Mislim da se svi ponekad možemo tako osjećati. Nelagoda i nezadovoljstvo počinju se uvlačiti u naše misli kada bezumno prolazimo kroz svakodnevni život tražeći svoje mjesto—trudeći se uklopiti i kompromitirajući moral ili standarde kako bismo se osjećali prepoznato. Mi smo glina.

Lončar je, međutim, vješt umjetnik. Ima strpljenja i viziju stvoriti nešto lijepo i korisno od gline. Kada lončar sjedne za svoj kotač da započne oblikovanje nečeg potpuno novog, u onome što mi doživljavamo kao hrpu mokre zemlje, on vidi sve s čime ima raditi. Zna da će iz toga izaći nešto lijepo, pa ulaže vrijeme, dodaje pritisak, oblikujući nešto jedinstveno i divno.

Nisam jedina koja ponekad razmišlja: "Zašto Bože? Zašto trošiš vrijeme na mene dok ja nastavljam griješiti protiv tebe i biti neposlušna?" Ipak, on to čini. On ZNA tvoje mane. On ZNA gdje si slaba. On ZNA tebe, i on ZNA mene. Kada si zbunjena, ili kada ti je teško, podsjeti sebe da je on Lončar, koji koristi pritisak za naše pročišćenje, za naše dobro, i za svoju slavu. Dok smo bile beskorisna glina, kroz Isusa, Lončar nas je oblikovao—i nastavlja nas oblikovati—u nešto prekrasno! Pozvao te je na nešto veće od tebe same! Nisi samo blato; ti si glina u rukama Lončara.