Sve što trebamPrimjer

Sve što trebam: moj dio

"Zašto bih se osjećala obeshrabreno, zašto bi sjene došle,

Zašto bi moje srce bilo usamljeno i čeznulo za rajem i domom;

Kad Isus moj je dio, moj stalni Prijatelj je On.

Njegovo oko je na vrapcu, i znam da pazi na mene.

Pjevam jer sam sretna, i pjevam jer sam slobodna.

Njegovo oko je na vrapcu, i znam da mu je stalo do mene."

-Civilla D. Martin, 1905

Ne znam za tebe, ali riječ dio mi je zauvijek uništena raznim reklamama za Weight Watcher (tvrtka iz SAD-a koja nudi usluge mršavljenja, op.pr.) koje su se vrtile tijekom desetljeća. Dio = hrana. Dio = dijeta. Dio me upućuje na život malih zalogaja, uskraćenosti. To znači ograničavanje, uskraćivanje sebi uživanja u toj blagoslovljenoj zdjeli sladoleda Quattro, ili da moram prerano prestati nakon što si dopustim jedan zalogaj ludo dobrog čokoladnog lava kolača. Dio znači imati mnogo manju količinu nečaga što želim. To znači da na kraju moram prestati s onim što stvarno želim i da na kraju neću biti zadovoljna.  

Ako kažem "dio", ti kažeš…  Kontrola!

Pitam se jeli Civilla Martin to mislila o riječi dio kada je napisala one prekrasne stihove pjesme o kršćanskom paru koji su, dok su oboje bili prožeti životom koji ograničava tjelesne nevolje, živjeli sretnim životima ispunjeni vjerom? (Potraži priču o pjesmi za zanimljivu pozadinu!) Prilično sam sigurna da nije razmišljala o ograničenjima, kao što mi danas razmišljamo o ograničavanjima šećera i ugljikohidrata. Planovi brzog mršavljenja i način razmišljanja o kontroli porcija su zapravo relativno novi trend u našoj kulturi pretjeranosti i uživanja.  

Na prijelazu u dvadeseto stoljeće Corn flakesa i Pillowsa nije bilo. Hrana nije bila brza, a spremanje pite od jabuka bilo je znatno napornije od jednostavnosti u kojoj otvorim kutiju gotovih kora za pitu, razvaljam prethodno pripremljene kore i izrežem slatke male oblike u savršeno spljošenoj i okrugloj kori da ih nježno stavim na vrh. U mojim mislima, domaća pita od jabuka napravljena 1905. zasigurno je bila mnogo vrijednija nagrada koju smo uživali zajedno s obitelji i prijateljima, nego kako danas razmišljamo o jedenju pite od jabuka. Uostalom možemo jednostavno otrčati do lokalnog lanca trgovina i pokupiti jednu za manje od 30 minuta!

Riječ dio doista znači mjera. Savršena mjera, mjera koja ne nedostaje. Mjera koja je jedinstveno naša… a ne bilo čija. Ona je točna količina nečega što nam je potrebno. Uobičajena definicija dijela (kao imenice) je "udio ili udio pojedinca u nečemu: kao što je udio primljen darom ili nasljeđem."

Dar, nasljeđe - nečega što nismo mogli zaslužiti, ali čast koju dobivamo samo posvojenjem u Božju obitelj kao sin ili kćer. Isus je naš dio. Naš dio dobra. Naša obiteljska baština sa svim privilegijama i titulama sina ili kćeri.

Psalam 16,5-6 kaže: "GOSPOD je dio baštine moje i čaše moje; ti držiš sudbinu moju. Pali su mi konopi na mjesta ugodna; da, imam krasnu baštinu!" Imamo dobru baštinu jer je Bog dobar. Dodijeljen nam je dio, savršena mjera koja nas čuva, koja nas podržava, koja nam omogućuje da lebdimo iznad oluje i vodimo bitke na Njegovoj dosljednoj vjernosti i snazi. Njegov dio i mjera za nas savršen je dar koji nam je tako očajnički potreban u ovom životu.  

Razmatranje:

• Kada misliš na riječ dio, misliš li na to da imaš dovoljno nečega, ili da ti nešto nedostaje? Osjećaš li se sito sada? Zašto da ili zašto ne? (Znaš da trenutno ne govorim o hrani!)
• Jesi li ikada pitao Boga što je tvoj jedinstveni i odmjereni dio u ovom trenutku? Ako nisi, uzmi nekoliko trenutaka da Ga pitaš.Zamoli Ga da ti otkrije bilo što što stoji na putu tom dijelu. Ohrabri se. Bog je vjeran!