Poziv na radostPrimjer

Pavao i Sila su bili tučeni sve dok nisu bili krvavi i puni modrica. Njihova odjeća je bila nasilno strgnuta s njihovih tijela i bila im je potrebna medicinska pomoć. Pavao i Sila, ova dva velika čovjeka koja su putovala drevnim svijetom navješćujući evanđelje Isusa Krista, su bila bačena u rimski zatvor dok su im stopala bila zaključana u okovima.

Rimski zatvor je bio mjesto gotovo trenutačne duševne bolesti; trebalo je samo nekoliko noći u ovom smrdljivom, crnom mjestu da se izgubi um. Smješten u dubini zemlje, bio je mjesto ispunjeno smradom urina i povraćanja. Zatvorenici su dnevno primali samo jedno jelo koje se sastojalo od pljesnivog kruha i mlake, prljave vode koja je već bila korištena za druge, nespomenute stvari.

Svaki put kada bi čuvar donosio hranu pobrinuo bi se da zatvorenika udari u mjesto koje bi donijelo najviše štete i najviše boli. Rimski zatvorenici bi dan za danom sjedili u svom vlastitom izmetu. Tamo su bili i kukci i insekti koji su neprestano puzali po tijelu zatvorenika. Pauci bi ulazili i izlazili iz zatvorenikovih nosnica, dok bi se štakori slobodno kretali preko drugih privatnih područja zatvorenikova nezaštićenog tijela.

Oko ponoći, kada većina ljudi odustaje u svom očaju i tone u depresiju, Pavao i Sila su našli radost! Otkrili su je u trulom smradu zatvora i u vlazi beznađa. Otkrili su radost svojim stopalima vezanim u besmislenom i kanalizacijskom stanju vlastitog postojanja.

Pavao i Sila su izabrali štovati Isusa u najgorem trenutku svog života. Našli su radost! Nakon ovog... koji je tvoj izgovor?!

Kao kršćani, imamo odgovornost, mogao bih reći božansku dužnost, da idemo u susret najgorem što život pruža s drskom radošću!

Kada u teškom satu svog života odlučiš izbiti u neobuzdano obožavanje, pripazi! Nebo može početi potresati temelje tvog života kako bi te oslobodilo okolonosti koje te sputavaju.