Stavovi Došašća: Svakodnevna priprava za BožićPrimjer

Ponekad se čini da svijet oko nas nije miran i vedar. Čini se kao da će eksplodirati. Sve nas boli, a ne možemo pronaći odgovore zašto. 

Gledamo oko sebe da vidimo postoji li išta što bi to moglo popraviti ili dati odgovore na slomljenost koju osjećamo. Potiskujemo pitanja jer se bojimo da nećemo pronaći ono što tražimo, ali bez uspjeha. Ništa nas ne zadovoljava.

Psalmist David često se osjećao slično. U Psalmu 3, pisao je o tome kako su ga okružili njegovi neprijatelji pokušavajući ga uvjeriti da ga je Bog napustio. No David izgovara istinu umjesto tih laži:

“Ali ti me štitiš, BOŽE! Daješ mi čast i nadu.”  – Psalam 3,3

Davidovo povjerenje uči nas nešto vrijedno o našem Bogu. On je Emanuel, Bog s nama.

Bog s nama u tuzi, boli i pitanjima.

Bog s nama kada ne možemo pjevati pjesme slavljenja.

Bog s nama kada sve previše boli i nemamo više ništa za dati.

Ne unatoč već zbog  naše boli i patnje trebamo slaviti ovo božićno vrijeme, jer služimo Bogu koji poznaje bol, Bogu koji je došao obnoviti sve, Bogu koji nas poziva da mu donesemo svoje težine i boli i položimo ih pred njegove noge.

Kauany iz Brazila dobro je znala što znači podizati svoju glavu prema Kristu usred borbe. Kada je imala samo sedam godina, liječnici su pronašli kancerogene ciste koje su se godinama ponavljale na njenim jajnicima, kralježnici, plućima i dojkama. Iako se sve oko nje rušilo, Kauany je održavala svoj um usmjeren na Krista.

“Stvarno nisam razumjela zašto mi je Bog dopustio da obolim,”  kaže Kauany,  “ali znala sam da je dobar i vjerovala sam da će mi pomoći da živim dobar život, bez obzira na to koliko godina ću živjeti.” 

Kako su godine prolazile, Kauany je nastavila podizati svoju glavu kroz uspone i padove liječenja uz svoju obitelj i centar Compassion uz sebe. Godine 2018. primila je vijest koja joj je promijenila život. Bila je potpuno bez raka! 

Držimo i mi svoje glave podignute prema njemu u svakoj okolnosti. On je vjeran da odagna naše strahove i da učini daleko više nego što mi možemo zamisliti.

Moli: 

Isuse, ponekad mi bol mojih okolnosti i težina svijeta oko mene otežavaju vidjeti istinu. Ponekad je teško držati glavu uzdignutu kako bih gledao u tvoje lice, a ne u nered oko sebe. Podsjeti me da si ti moja vječna pomoć. Molim te da me svakodnevno podsjećaš da je tvoj jaram lagan, a tvoje breme lako. 

Amen.