Jačanje vodstva biblijskom mudrošćuPrimjer

Ponudi životu svoje ostatke

Uhvatiš li se ikada kako se nadaš ili poželiš da ima više sati u danu? Toliko je toga što bi htio/htjela postići, a premalo vremena. Radiš i radiš, a kada te rad izmori, shvatiš da što god radiš, nikada nije dovoljno. Mogao bih ti dati primjer za primjerom, ali pretpostavljam da shvaćaš i da se možeš pronaći u tome. Nije samo tebi tako. To je učestali fenomen u vodstvu i u životu. Čini se da nikada nije dosta.

Imam nevjerojatnog voditelja u timu koji to neprestano spominje. Nazovimo ga Trent. Neprestano spominje kako uvijek daje 120 – 150% u svojim naporima i projektima. Trent kaže da “daje sve što ima.” Kao vođa, volim kada su moji članovi tima potpuno predani i daju sve od sebe. S druge strane, moramo shvatiti koliko su naše riječi bitne, priče koje oni pričaju i motivaciju koju stvaraju. Ne postoji nešto kao dati više od 100%. To je praktično nemoguće, pa nemojmo tako nešto spominjati. 

Neki dan je taj koncept doveo do razgovora o “radikalnom jeziku.”Htio sam pojasniti nešto o filtru kroz koji promatramo život i rad, što uključuje našu energiju i naš trud. Da je ono što taj član mojeg tima nudi u smislu truda izobličeno i potrebno je poraviti. Na kraju sam izazvao Trenta da ponudi životu svoje ostatke. 

Da, dobro si pročitao/la. Preporučam to i mislim da je potrebno da primjereno prilagodimo svoje vodstvo tako što životu ponudimo ostatke! Znam da je to protivno kulturi i svemu čemu nas uče kao i svemu što svijet tvrdi, ali poslušaj me do kraja. Ako život dobije naše ostatke, to je samo zbog toga što Bog dobiva sve ostalo i najbolje. Uzmi si malo vremena da ti to sjedne na um i dušu. Naši prvi i najbolji zalogaji ne bi trebali pripasti našim svjetovnim odnosima, rutinama vježbanja, karijerama ili financijama. Naše prvo i naše najbolje treba pripadati našem odnosu s Bogom. Točka.

Kroz čitavu se Bibliju protežu Božji blagoslov i prvenstvo, ali zaboravljamo da je Bog ljubomoran i da žudi za dubokim odnosom s nama. Taj mi je koncept doslovno iskočio s ekrana dok sam čitao 12. poglavlje Poslanice Rimljana. Pavao je izazvao Rimljane da “prinesite svoje živote kao živu žrtvu, svetu i ugodnu Bogu” govoreći im da je to njihov “pravi način štovanja Boga.” Svaki naš dio treba se prinijeti kao žrtva Bogu. To je naš način štovanja Njega. Bog treba biti prvi u našem životu i dobiti apsolutno najbolje. 

Iskreno preispitaj svoj dan. Ustaješ li rano da bi vježbao, ali imaš vrlo malo prostora u svojem danu za Boga? Jesu li tvoji prioriteti na poslu zasjenili Boga? Jesu li napeti odnosi u tvojem životu krivi za to da provedeš vremena s Bogom? Bez obzira na to o čemu se radi, izazivam te da pristupiš Bogu i daješ mu svoje prvo i najbolje tako da može umnožiti i podijeliti tvoje ostatke. 

Evo što zasigurno znam, a to je da ako mu Njemu predaš svoje prvo i najbolje, On će uzeti tvoje ostatke i blagosloviti ih na načine koje ne možeš ni zamisliti. Krvoločna utrka u kojoj se nalazimo riješiti će se samo uz više posvećenosti Bogu, a ne više nas. Ponovno preispitaj svoje prioritete.

Bože, dok tonem u tvoje Riječi danas, dopusti mi vidjeti gdje se moji planovi, moji prioriteti i moje želje ne podudaraju s Tvojom voljom. Dozvoli mi Svoju milost i naklonost, Gospode, da vidim onako kao što ti vidiš i da tvoja Riječ prodre u moje srce i dušu.