Otkupljeni snoviPrimjer

Moj prvi Majčin dan - dan za koji sam zamišljala da će biti ispunjen cvijećem i šikljajućim osjećajima. Umjesto toga, našla sam se kako slušam priznanje koje će dovesti do kraja mom braku. Istraumatizirana i tugujući, nisam bila u stanju da budem roditelj djevojčici prva 24 sata. Moji dragi prijatelji su bili dovoljno dobri da je uzmu preko noći. 

Kada sam sljedeći dan stigla da je podignem, sjedila sam u lokvi suza na tapetu njihove dnevne sobe, jadikujući: "Bila sam njegova mlada. Učinili smo zavjete. Trebali smo odgojiti djecu i zajedno imati unučad. Trebali smo prekinuti krug razvoda u našim obiteljima. Trebali smo ostarjeti zajedno." 

Saslušala me suosjećajno prije nego što je primjetila: "Harmony, izgleda da si već odlučila kako želiš da tvoj život izgleda. Znam da je teško, ali možda je vrijeme da odustaneš od ove slike i dozvoliš Bogu da naslika novu".

Imala je pravo. Nisam tugovala za životom koji sam poznavala, nego za životom kakvog sam zamišljala da ću imati. Tuga nad tugom. Mnogi od nas su zamišljali kako bi im životi mogli izgledati. Maštamo o svojim brakovima, djeci, karijerama, prijateljstvima, a ponekad čak i o vremenu za sve te stvari. 

Vizija je dobra stvar, ali što se događa kada su naši snovi i očekivanja srušeni životnim razočaranjima? Smrću voljene osobe, raspadom braka ili gubitkom karijere? Kako ćemo odgovoriti? Hoćemo li se naljutiti na Boga i odgovoriti gorčinom? Zavjetujemo li se da više nikada nećemo sanjati jer previše boli nadati se? Ili smo voljni raširiti svoje ruke i predati Mu platno svog života.

Ja sam naslikala sliku kako bi moj život trebao izgledati, ali sam otkrila da moja slika nije istovjetna onoj koju Bog slika za mene.

Mašta može biti idolopoklonstvo. Ovo se događa kada se pouzdamo u sliku koju su stvorili naši umovi. Lakše je staviti svoje pouzdanje u nešto što možemo vidjeti i kontrolirati, nego u Boga kojega ne možemo ni vidjeti, a ni kontrolirati.

Istinski odnos i intimnost mogu biti zastrašujući. Izlječenje može biti zastrašujuće. Ove stvari zahtijevaju povjerenje i hrabrost da bismo s Bogom išli nepoznatim putovima na načine koje nismo zamišljali. Ali Bog, naš Bog, nas stvarno želi povesti na ovo putovanje. Naše grube putove učinit će glatkim i donijeti svjetlost tamo gdje je nema.

Ako dopustimo Božjem svjetlu da prodre u naša srca, On može razotkriti pravi izvor naše boli, tako da može doći do iscjeljenja. Tek tada ćemo moći jasno vidjeti što nas je nagnalo da pronađemo bijeg u mašti. Tek tada ćemo moći predati platno svog života dobrom Bogu, znajući da On može učiniti izuzetno i izobilno iznad svega što možemo tražiti ili zamisliti!