Radikalna mudrost: sedmodnevno putovanje za očevePrimjer

Zajednička večera  

Jednom rukom mogu prebrojiti stvari na kojima je inzistirala moja supruga .

“Kad dolaziš doma?” pitala bi. “Malo sam zauzet... potrajat će neko vrijeme" rekao bih. Ne prihvaćajući obrazloženje, odgovorila bi: “Zauzmi se sad za sebe i kreni odmah doma. U ovoj obitelji zajedno večeramo. Večera će biti spremna i bit ćemo za stolom u pola sedam!”

Malo pretjerujem, ali ne puno. Moja je žena dosljedno inzistirala da zajedno večeramo kao obitelj svaku večer. Na početku nisam shvaćao zašto je to toliko važno.

No, s vremenom, posebice kako bi naša djeca postala adolescenti, uvidio sam u čemu je vrijednost. To je bilo jedno vrijeme svakog dana kad bismo se vidjeli oči u oči. Razgovarali bismo o različitim stvarima. Mi bismo mogli čuti njihova srca i oni bi mogli čuti naša. Oni bi mogli vidjeti kako njihovi roditelji razgovaraju, rade zajedno i međusobno se vole. Brat i sestra tu bi dobili malu dozu obitelji.

Ako ne doma, gdje će tvoja djeca naučiti o predanoj ljubavi, obiteljskoj dinamici, odanosti, empatiji, rješavanju problema iz međusobnih odnosa i opraštanju? Tko će ih pripremiti za brak i obiteljski život? Mislim da ne postoji "škola za muževe" i "škola za žene" gdje bi naša djeca mogla naučiti o tim stvarima.

Pitanje: Okuplja li se tvoja obitelj u domu redovito? Pitaj se: “Za dvadeset godina, hoće li ono što su dobili od vanjskih aktivnosti biti važnije od 'Osnovnih obiteljskih vrijednosti'?”