Započni ovdje | Prvi koraci s IsusomPrimjer

Kološanima 2 | Ostani na putu

Dobrodošli natrag, moji prijatelji. Danas čitamo upozorenje na opasnost od prijevare. Nalazimo se u Kološanima 2 gdje u 4. retku piše: 

"A ovo kažem zato da vas tko ne prevari lukavim riječima. 

Ne volim kad mi lažu. Međutim, postoje prijevare – lažni učitelji ili zavedeni učitelji – njihovi argumenti mogu zvučati ispravno. Ali ne daj se zavesti. Prijevara te može odvesti u pogrešnom smjeru. Jesi li se ikada ukrcao u autobus koji vozi u pogrešnom smjeru? Ili još gore, dok sam još bio u školi, pogrešno sam skrenuo u utrci na pet kilometara i trčao od ciljne crte u završnom dijelu utrke. U takvim situacijama brzina nije bitna – čovjek ide u pogrešnom smjeru! A ista stvar može se dogoditi i duhovno.

Dok slijedimo Isusa, moramo ostati na putu – ići pravim putem. A pravi put u slijeđenju Isusa je – slijediti Isusa. On je taj put. Možda to zvuči očito, ali ponekad to smetnemo s uma. Ili još gore – zavedeni smo. Zato krenimo od Riječi da bismo ostali na putu. Kološanima 2, 6. redak:

"Kako ste dakle primili Krista Isusa Gospodina, tako u njemu hodite." 

Sviđa mi se to. Počni s Isusom i ostani s Isusom. Lažni učitelji vjernike guraju od jednostavnosti običnog slijeđenja Isusa. Zato nastavite u njemu, u 7. retku, 

"...ukorijenjeni i nadograđivani na njemu." 

Razmisli o tome. Kad se sadi stablo, uz njega se zabada kolac koji ga vodi u početku njegova rasta. Neki ljudi smatraju da je Isus nešto poput tog kolca. Narastu do neke visine i zatim ostavljaju oslonac. Nemoj to činiti. Jer Isus je sam naš korijen. On je trs, mi smo mladice. Korijen donosi hranjive tvari potrebne za rast i osigurava oslonac u olujama. Mi smo "ukorijenjeni i nadograđeni" na Isusa. Zato nas Pavao ponovno upozorava: Ne dajte se zarobiti "mudroljubljem i ispraznim zavaravanjem" koje nije ukorijenjeno u Isusu. Redak 9: 

"Jer u njemu tjelesno prebiva sva punina Božanstva."

Zadivljujuće. Punina Boga u tijelu. To je Isus. Punina, ne samo djelić – sto posto. A 10. redak kaže: 

"...i vi ste potpuni u njemu."

Drugim riječima, Isus je potpuno Bog i kada si ukorijenjen u njemu, postaješ potpuno svoj – osoba kakva trebaš biti.

Tako su lažni učitelji gurali kršćane s puta naučavajući da je Isus bio samo djelomično Bog. I umjesto da slijede Isusa, fokusirali su se na držanje pravila. Govorili su da moraš činiti te stvari da bi došao u nebo. Stvari iz Staroga zavjeta, poput obrezanja. 

U redu, nemoj se smijati. Obrezanje je bilo zamišljeno kao tjelesna slika s duhovnim značenjem. Rezanje komadića tijela slikovito prikazuje kako Gospodin uklanja naše tijelo – našu grješnu narav. Međutim, tjelesno obrezanje bilo je za Židove i nikada nije bili zapovjeđeno kršćanima. A lažni učitelji inzistirali su na tome da se kršćanski muškarci obrežu, dok su slijeđenje Isusa pretvorili u skup propisa i zabrana, trud da se čini dobro. Međutim, Pavao kaže da je Isus dovršio djelo – on je odrezao naše tijelo – duhovno, ne tjelesno. 

A u 12. retku spominje se krštenje. Ako pripadaš Isusu, on te poziva da se krstiš. Krštenje nije djelo koje će te spasiti, nego nešto što činiš zato jer te Isus spasio. Kod krštenja poistovjećujemo se s Isusom: moj stari život umro je s Isusom na križu i njegovo uskrsnuće donijelo mi je nov život. Zato krštenje slikovito prikazuje sahranu – ulazak u vodu, i uskrsnuće – izlazak iz vode.  

A taj novi život je to kako slijedimo Isusa sada. Staro je prošlo. Ne radimo da bismo otplatili svoje grijehe. U 13. retku kaže se da je Isus  

"...oprostio sve naše grijehe 

On je poništio naš cjelokupni dug – ništa više nije ostalo što treba platiti. Tvoj grijeh više ništa ne traži od tebe. 

Upravo zato slijeđenje Isusa nije samo skup pravila. U 16. retku ne radi se o "jelu i pilu", niti o "vjerskim blagdanima" niti o suboti. Ove stvari bile su dio Staroga saveza i bile su važne, ali u 17. retku objašnjava se da su sve one...

"...sjena onoga što dolazi." 

Sjene su korisne jer ti daju obrise onoga što dolazi. Ali Pavao govori da se stvarnost – suština "nalazi u Kristu"

Isus je ono pravo. Pravila i tradicije bili su samo sjena. 

Kad se nađemo u razmišljanju koje nas nagoni: " moraš dolaziti u crkvu, ti moraš moliti", štovanje pretvaramo u nametanje osjećaja krivice. I onda dodajemo još pravila, kao što to kaže u 21. retku: 

"Ne dotiči, ne okusi, ne diraj!" 

Pavao kaže da ova pravila imaju "izgled mudrosti",ali ona ne funkcioniraju. Sebe ne možeš učiniti boljim držeći se strogih pravila i tjerajući se na štovanje Boga. I život nije skup zabrana. 

Slušaj. Kad slijedimo Isusa, postoje mnoge stvari koje smo nekada činili koje sada više ne činimo. Ali ne činimo to zbog pravila. Promijenili smo se zato jer smo obnovljeni. Ukorijenjeni smo u Isusu i ispunjeni Svetim Duhom koji nam pomaže ostaviti se grijeha i živjeti pravedno. To nije sjena – to je stvarnost.

Slijediti pravila znači stalno osjećati grižnju savjesti. Slijediti Isusa znači stalno biti u milosti. Pročitaj Kološanima 2 i pobrini se da uđeš u autobus koji vozi u ispravnom smjeru.

Za razmatranje i diskusiju

• Pavao nam govori da nastavimo u Isusu kao što smo i započeli. Koje opasnosti i prijevare možeš uočiti koje te mogu odvesti od slijeđenja Isusa? 
• Po čemu je slijeđenje Isusa drugačije od poštivanja pravila? (pročitaj 2,16-17)
• U svom iskustvu slijeđenja Isusa, osjećaš li se više kao na putu grižnje savjesti ili na putu milosti? Podijeli svoju priču.