Svakodnevno traži Božje srce – MudrostPrimjer

Mudrost iz poniznosti

Mudrost je upakirana u poniznost i njen je zamršen dio. Poniznost sadrži ogromnu količinu vrijednog sadržaja, a mudrost je doista jedna od njenih najcjenjenijih bogatstava. Ako želiš mudrost, usadit ćeš poniznost u svoje srce. Poniznost donosi mudrost kao što vozač dovozi svog klijenta. Mudrost putuje s poniznošću. Na neki način mudrost je u drugom planu u odnosu na poniznost. Ponizni razume svoju potrebu za Božjom mudrošću. Mrtvo je pretvaranje samoprozvanog gurua koji misli da već sve zna. Poniznosti je kristalno jasna potreba da Kristove misli presijecaju njezin um. Poniznost je dovoljno pametna da prizna ono što ne zna. 

Previše je toga u životu van dosega ljudskog razuma. Mora postojati nešto više od ljudskog shvaćanja. U svom ograničenom razumijevanju nismo dovoljno objektivni da dokučimo koji je izbor najbolji. Trebamo Božju mudrost da ispere naša shvaćanja i ostavi njegov pravedni talog. Poniznost nas stavlja u položaj primanja mudrosti od Boga i drugih. To je proces napredovanja. Čak je i Isus napredovao u mudrosti (Luka 2,52).

Ponos te gura iz pozicije primanja mudrosti. To je kao da se bejzbol igrač prve baze postavi u lijevo polje. Kada je lopta udarena on se ne nalazi na pravom položaju. Na prvoj bazi nema nikoga da uhvati loptu. Bez poniznosti ti si van pozicije primanja mudrosti. Možda čak i želiš mudrost, ali bez poniznosti imat ćeš ozbiljan manjak nebeskih smjernica. Bog rijetko udjeljuje svoju mudrost oholom čovjeku jer zna da mu ne može vjerovati. Zašto povjeriti tako vrijednu informaciju onome koji će je potratiti ili svu potrošiti na sebe? Bog zna da će ponizno srce biti dobar upravitelj mudrosti. Uistinu, poniznost stavlja u srce glad za mudrošću. Ona raspiruje apetit za mudrošću. 

Jednom kada si u svoju duhovnu prehranu uključio konzumaciju mudrosti, nikad se više nećeš vratiti na bezvrijednu hranu (1 Korinćanima 1,20-30). Svjetovna se mudrost nalazi u ponosu. To je borba u dokazivanju tko može lukavije i brže nadmudriti svog protivnika. Sve je to nadmetanje oholih. U svojoj snazi glupo se šale kako bi postigli poziciju. Skromni, s druge strane, strpljivo čekaju Boga. Mudrost, rođenu iz poniznog povjerenja u Boga, prati ozbiljna marljivost i odlučnost. Sramota je suputnik ponosu. Ponos ti možda može pribaviti ono što želiš, ali samo uz pratnju sramote koju možeš vidjeti u svom retrovizoru. 

Bolje je poniziti se i slijediti puteve mudrosti. Mudrost ti pruža dobar odmor; mudrost ti daje milost; mudrost donosi rezultate bez žaljenja. Dakle, ponizno pozovi i pozdravi milostivu Božju mudrost.