Vodi svoj um - čuvaj svoje srce - miluj svojim jezikomPrimjer

Sjećaš li se one jedinstvene uzbuđenosti koju je iščekivanje Božića donosilo u tvoje srce kad si bila dijete? Čak i sada, desetljećima kasnije, prisjećam se i podsjećam na muku koju sam imala s uspavljivanjem dok sam razmišljala o slatkom užitku koji je pripadao samo božićnom jutru. 

Za mnoge od nas kao odrasle, godine su brzo prošle, i često se može činiti kao da ima sve manje toga čemu se zaista možemo radovati u životu. Više ne gledamo unaprijed; umjesto toga, s čežnjom gledamo unatrag na ono što je nekada bilo. 

Za kršćanina, iščekivanje je puno više od osjećaja; iščekivanje je nepokolebljivo očekivanje da će Božja dobrota napisati kraj svih naših priča. Dok čekamo, dok se nadamo i dok očekujemo da će se Božja dobrota manifestirati u našim životima, naša će vjera narasti do ogromnih proporcija! Dok čeznemo za odgovorom na molitvu ili za nadom koja će postati opipljiva, često se nalazimo u borbi s Bogom “u čekanju”. Međutim, to je mjesto gdje se naše iščekivanje može najljepše pročišćavati i najmoćnije transformirati. Primanje Gospodinove snage je radost čekanja! 

Snaga nadvladava brigu, a radost umanjuje strah, dok se vežeš za prirodu i karakter samoga Boga. Istinska nada ima moćnu sposobnost protjerati brigu iz uma i neutralizirati strah u dubini duše. Nada trijumfira nad očajem i daje blistavu svjetlost čak i najtmurnijim vremenima provedenim “u čekanju”. 

Bog je bio u tvojoj budućnosti, i ona je dobra jer je on dobar! Vrijeme je da ostaviš težinu svoje prošlosti, zakopaš razočaranja i stekneš novu snagu za dane koji su pred tobom. To je iščekivanje.

Osobna primjena: Kako ćeš potaknuti iščekivanje Božje dobrote i milosti u svom životu?