Prepoznavanje Božjeg glasa // Nauči se kako Ga susrestiPrimjer

Kako se Vjetar kreće (i donosi mir)

Duh Sveti koji je u nama, poručio nam je ovo za tebe:

Već dugo čuješ moj glas. Ti si ga prepoznao i prije nego što si znao da je od mene. To je bio glas utjehe kad si bio uplašen, glas ohrabrenja kad si bio zabrinut. To je bio melem za tvoje rane, bile su to riječi koje zapravo nisu bile riječi, nego svijest o mojoj prisutnosti koja je u tebi. Kako se možeš ne oduprijeti vjetru koji ti puše u lice? Kako ne osjetiti dah ljubavi na svojoj koži?

Ja sam glas šutljivima, glas onima koji pjevaju. Ja sam glas u utihi i glas u oluji. Ja podižem umorne, podupirem one koji idu naprijed, koji hode i traže moje lice. Dok hode, njihove ruke su otvorene. Oni se mogu penjati i ostati uspravni. 

Jer ovaj život nije zamišljen da donosi razaranje u tvoje srce. Ne, to nije moguće. Tama je ta koja donosi bol, suze, razaranje, pustoš tamo gdje je trebao biti moj mir. Moj Sin donosi Mir. Vjetar lebdi nad zemljom. Hrabrost, pouzdanje i težak rad nisu u mogućnosti donijeti mir. Vjetar — ono što osjećaš i slijediš, nosi u sebi potrebne sastojke za mir. Sine, kćeri, ti me poznaješ. Ti možeš donijeti mir — sebi, drugima, svome svijetu — kada se odazoveš onome što je istinitije od svega što istinski gledaš svojim očima.

Ti si osjetio taj vjetar. Ti si osjetio dah moga Duha u sebi. Osluhnuo si ga, znajući da ti On pomaže i da te vodi u svim stvarima. Želim ti pomoći da ga još bolje prepoznaješ. Želim da još više žudiš za mnom. Ti odluči što želiš. Promisli želiš li produbiti svoju ljubav prema meni. Vjetar mijenja smjer, ali te nikada ne napušta. Vjetar te podiže i nosi, ako mu dopuštaš.

Dakle, traži se tvoja suradnja. Traži se tvoja odluka da ideš dublje k mjestu na kojem ću ti moći objaviti više sebe. Nas dvoje zajedno, shvaćaš li? Ti si tu sada, sa mnom, tvoja duša oživljena mojim Duhom koji je u tebi. Tako rasteš u ljubavi, pouzdanju i ovisnosti o meni. Svakim odabirom da me poslušaš. Svaki put kad me potražiš. Svakim činom predanja otvorenih ruku i otvorenog srca dok ideš k meni, dok hodiš prema meni. Ti se uspinješ i hodaš u predanju meni dok vjetar miluje tvoje lice i šapće tvojoj duši. 

Ti me poznaješ. Ti me poznaješ. Ja želim da me još bolje upoznaš. 

Vježba:

Žudimo za djelićem mira. Zar ne?  

Mir je tako teško pronaći u našim danima koji su prožeti stalnom trkom i žurbom.

Ali ima nešto u svezi mira . . . ne možemo ga tražiti ni dosegnuti vlastitim snagama. Ne možemo svojim naporima postići mir. Barem ne onaj mir koji nam je potreban. Ne istinski mir . . . u našim srcima. Ne ide to tako, bez obzira što piše u knjigama za samopomoć.

Zato, imajmo mentalitet suprotan od ovoga svijeta i plivajmo kontra struje.

Probajmo . . . umjesto da tražimo samo mir . . . tražiti više Boga. Učimo se primati više Boga, da Njegov mir postane naš mir . . . usred svih naših poslova.

Usredotočimo se na to da osjetimo i prepoznamo Duha Svetoga, taj dah Božji koji struji kroz nas.

Dakle, imamo izbor. Ti imaš izbor.

Ići naprijed. Ili ostati na mjestu. Ići dublje. Ili ostati u sigurnosti.

Ili se boriti da ti upravljaš svime.

U svakom trenutku, na tebi je odluka što činiti  . . . otvoriti se Njegovoj prisutnosti ili se boriti sam.

Zaustavi se nekoliko minuta u tišini i usmjeri svoje misli i svoje srce k Bogu. Možda će ti progovoriti na neki neočekivani način . . . Na kraju krajeva, On je pun iznenađenja, a to je, baš kao i uvijek, tek početak. . . 

“Vjetar te podiže i nosi, ako mu dopuštaš.”

Isuse, dođi . . .