Putovanje s Isusom - 40-dnevna korizmena pobožnostPrimjer

Odrastajući u formalnom crkvenom okruženju, pričesna liturgija uključivala je stihove koje smo upravo pročitali. Na pričesnu Nedjelju naš bi župnik nosio raskošniju mantiju. Glas bi mu bio bogatiji riječima nego inače kad bi čitao stihove.

Sjećajući se unazad, u mojoj osmogodišnjoj svijesti pričest je značila dužu službu i kasniji ručak (jecaj!)

Šalu na stranu, sudjelovanje u jednoj pričesti za drugom, ponekad postane još jedan ritual. Ali kad se osvrnemo na prvu pričest koju je Isus podijelio sa svojim učenicima, vidimo koliko je bila moćna.

Isus je govorio o svojoj smrti. Govorio je o tome kada će njegovo tijelo biti izranjavano i slomljeno. Govorio je o prolijevanju svoje krvi. I onda je izrekao zahvalu. 

Isus je dao zahvalu kada je govorio o svojoj smrti. 

To je naš Bog. Njegov križ je poziv milosti povrijeđenom i bespomoćnom svijetu. 

Zbog toga se pričest naziva i euharistijom, što znači "zahvala". Prihvaćamo dar Njegove milosti. Sve što radimo u zamjenu je izražavanje naše zahvalnosti. Ne trebamo čistiti svoj čin. Ne trebamo skakati kroz obruče. Ne trebamo raditi za svoje spasenje.

Posljednja večera veliki je podsjetnik da sve što trebamo učiniti je primiti taj besplatni dar spasenja poniznim i zahvalnim srcem.

Vraćanje doma

Osjećam li se ikada da moram raditi za svoje spasenje? Što stoji na putu jednostavnom prihvaćanju Isusovog besplatnog dara? Gledam li na sakrament pričesti kao na posao i ritual ili ga vidim kao snažan podsjetnik na Božju milost?

Umiri se

Gospodine Isuse, Ponekad postanem imun na neizmjernost tvoje milosti. Kad zastanem da razmislim o toj Posljednjoj večeri, zadivljen sam činjenicom da si dao zahvalu za kruh i vino koji predstavljaju tvoje tijelo i tvoju krv. Hvala ti za tvoju žrtvu. To je nešto što nikada neću moći u potpunosti shvatiti, ali nešto što primam sa srcem zahvalnosti. Amen