Rimljanima 9:6-29

Podijeli

Rimljanima 9:6-29 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

No nije sporno je li Bog održao svoje obećanje Židovima jer nisu svi koji potječu od Izraela pravi Izraelci, niti su svi koji potječu od Abrahama prava Abrahamova djeca. Bog je rekao Abrahamu: »Tvoje će se potomstvo računati po Izaku«, a to znači da nisu svi tjelesno rođeni Abrahamovi potomci Božja djeca, nego se Božjom djecom smatraju oni koji su rođeni po obećanju što ga je Bog dao Abrahamu. Njegovo obećanje glasi: »Vratit ću se u određeno vrijeme i Sara će imati sina.« Ali to nije sve. I Rebeka je zatrudnjela. I njezini su sinovi imali istog oca, našeg pretka Izaka. Prije nego što su se obojica rodila i prije nego što su mogla napraviti išta dobro ili loše — da izbor bude po Božjem planu, a ne zbog njihovih djela — Bog je rekao Rebeki: »Stariji će sin služiti mlađemu.« Tako je mlađi sin izabran po Božjem pozivu. Kao što piše u Svetom pismu: »Jakova sam volio, a Ezava mrzio.« Što da kažemo? Zar je Bog nepravedan? Nikako! Bog je rekao Mojsiju: »Pokazat ću milost kome želim i sažalit ću se kome želim.« Dakle, Božji izbor ne ovisi o našoj želji ili našem naporu, nego o Bogu. On je taj koji iskazuje milosrđe. U Svetom pismu Bog je rekao faraonu: »Postavio sam te zato da na tebi mogu pokazati svoju moć i da se moje ime razglasi po cijelom svijetu.« Dakle, Bog iskazuje milost onima kojima želi biti milostiv, a čini tvrdoglavima one za koje želi da budu tvrdoglavi. Netko će me pitati: »Ako Bog upravlja nama, zašto nas onda krivi za naše grijehe? Tko se može suprotstaviti njegovoj volji?« No tko si ti, čovječe, da prigovaraš Bogu? Ni posuda ne može pitati onoga koji ju je napravio zašto joj je dao baš takav oblik. Lončar može od grude gline napraviti posudu kakvu želi — ljepšu posudu za svečane prigode ili običnu za svakodnevnu upotrebu. Bog je želio pokazati svoj gnjev da ljudi vide njegovu moć. No, bez obzira na to, ipak je imao mnogo strpljenja s onima na koje je bio ljut i koji su bili određeni za propast. Želio je pokazati kako je velika njegova slava koja će se dati onima koji primaju milosrđe. Bog ih je pripremio za slavu. Mi smo ti koje je pozvao, ne samo iz židovskog naroda nego i iz svih ostalih naroda. Kao što piše u Svetom pismu u Hošeinoj knjizi: »One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom i onima koje nisam volio reći ću da ih volim. Na istome mjestu gdje je Bog rekao: ‘Vi niste moj narod’, bit će prozvani djecom živoga Boga.« A prorok Izaija je rekao o Izraelu: »Iako Izraelaca ima poput pijeska u moru, samo će se malen broj spasiti. Božji sud na Zemlji bit će brz i konačan.« Kao što je Izaija već rekao

Rimljanima 9:6-29 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Ali ne kao da je riječ Božja nedjelotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela, niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”, to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme. Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.” I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku; (Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne po djelima nego po onome koji poziva;) njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”, kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.” Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj! Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.” Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.” Tako, dakle, smiluje se kome hoće, i otvrdnjuje koga hoće. Zato ćeš mi reći: “Zašto još okrivljuje? Jer tko se odupro volji njegovoj?” O čovječe, pa tko si ti da proturječiš Bogu? Hoće li rukotvorina reći onomu koji ju je stvorio: “Zašto si me takvom načinio?” Ili zar lončar nema vlast nad glinom da od istoga tijesta napravi jednu posudu na čast, a drugu na sramotu? A što ako je Bog, htijući pokazati svoj gnjev i obznaniti svoju moć, podnosio s mnogo strpljivosti posude gnjeva pripravljene za propast, da bi obznanio bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, koje je unaprijed pripremio za slavu: čak i na nama koje je pozvao, ne samo od Židova nego i od Pogana? Kao što i u Hošei govori: “Narod koji nije moj nazvat ću svojim narodom, i neljubljenu ljubljenom. I dogodit će se, na mjestu gdje im je rečeno: ʻVi niste narod mojʼ, da će se ondje nazvati djecom Boga živoga.” Izaija također viče o Izraelu: “Ako li broj sinova Izraelovih bude poput morskog pijeska, samo će se ostatak spasiti. Jer će djelo završiti i skratiti ga u pravednosti, zato što će Gospodin ostvariti skraćeno djelo na zemlji.” I kao što je Izaija prorekao: “Da nam nije Gospodin Sabaot ostavio sjeme, bili bismo kao Sodoma i nalik na Gomoru.”

Rimljanima 9:6-29 Knjiga O Kristu (KOK)

Zar je Bog prekršio svoja obećanja? Nije. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela. Sama činjenica da potječu od Abrahama ne čini ih pravom Abrahamovom djecom. Jer u Svetome pismu piše: “Po Izaku će ti se nazivati potomstvo” —iako je Abraham imao još djece. To znači da nisu svi Abrahamovi tjelesni potomci ujedno i Božja djeca. Samo djeca obećanja su Božja djeca. Jer Bog je obećao: “Nagodinu ću opet doći i Sara će imati sina.” Taj je sin bio naš predak Izak. Njegova žena Rebeka nosila je blizance. Ali prije nego što su rođeni, prije nego što su učinili išta dobro ili zlo, primila je poruku od Boga. Ta je poruka dokaz da Bog bira prema vlastitom naumu, a ne prema našim dobrim ili lošim djelima. Rekao joj je: “Potomci tvojega starijeg sina služit će potomcima mlađega.” Ili, riječima Svetoga pisma: “Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.” Zar je Bog bio nepravedan? Nipošto. Jer Mojsiju je rekao: “Smilovat ću se komu se želim smilovati i sažalit ću se nad kime se želim sažaliti.” Zato ne ovisi o nama hoćemo li primiti Božje obećanje. Ne možemo ga dobiti svojom voljom ili teškim trudom. Bog će se smilovati kome bude htio. U Svetome pismu piše da je Bog kazao faraonu: “Postavio sam te za vladara zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime razglasi po svoj zemlji.” Bog se dakle nekima smiluje samo zato što tako želi, a čini i da nekima srce otvrdne. Mogli biste pitati: “Zašto onda Bog okrivljuje ljude da nisu poslušni? Ne postupaju li oni samo kako im je on odredio?” No nemojte tako govoriti. Tko ste vi, obični ljudi, da prigovarate Bogu? Zar da stvorenje pita stvoritelja: “Zašto si me učinio ovakvim?”? Kada lončar od istoga grumena gline načini vrčeve, nema li pravo jedan od njih namijeniti plemenitoj, a drugi neplemenitoj uporabi? Pa što ako je Bog, odabravši pokazati svoj gnjev i moć, s velikim strpljenjem podnosio one koji su izazvali njegov gnjev i bili spremni za uništenje? Što ako je to učinio kako bi onima kojima iskazuje milost i koje je unaprijed pripremio za slavu, pokazao bogatstvo svoje slave— pa tako i nama, koje je pozvao ne samo od Židova već i od pogana. Kao što piše u Knjizi proroka Hošee: “One koji nisu moj narod prozvat ću svojim narodom i voljet ću one koje prije nisam volio.” I još: “Jednom im je rečeno: ‘Vi niste moj narod.’ Ali sada će im se reći: ‘Vi ste djeca živoga Boga.’” Za Izrael, opet, Izaija kaže: “Iako je izraelski narod brojan kao zrnca morskog pijeska, samo će se mali broj spasiti. Jer Gospodin Bog će potpuno i brzo ostvariti svoju riječ i kaznom poharati zemlju.” Na drugome mjestu Izaija kaže: “Da Svemogući Gospodin nije poštedio nas nekolicinu, bili bismo posve zatrti, poput Sodome i Gomore.”