Rimljanima 9:1-18
Rimljanima 9:1-18 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Govorim vam istinu u Kristu. Ne lažem vam, a moja savjest, koju vodi Sveti Duh, svjedok mi je da u srcu nosim duboku bol i žalost. Skoro bih htio da i ja budem proklet i odvojen od Krista kad bi im to moglo pomoći, jer to su moja braća i sestre, moji sunarodnjaci. Oni su Izraelov narod, Bog ih je posvojio, pokazao im svoju slavu i sklapao saveze s njima. Dao im je Zakon, pravo bogoštovlje i svoja obećanja. Oni su potomci slavnih predaka i od njih u tjelesnom smislu potječe Krist, koji je Bog nad svim. Njemu uvijek slava! Amen. No nije sporno je li Bog održao svoje obećanje Židovima jer nisu svi koji potječu od Izraela pravi Izraelci, niti su svi koji potječu od Abrahama prava Abrahamova djeca. Bog je rekao Abrahamu: »Tvoje će se potomstvo računati po Izaku«, a to znači da nisu svi tjelesno rođeni Abrahamovi potomci Božja djeca, nego se Božjom djecom smatraju oni koji su rođeni po obećanju što ga je Bog dao Abrahamu. Njegovo obećanje glasi: »Vratit ću se u određeno vrijeme i Sara će imati sina.« Ali to nije sve. I Rebeka je zatrudnjela. I njezini su sinovi imali istog oca, našeg pretka Izaka. Prije nego što su se obojica rodila i prije nego što su mogla napraviti išta dobro ili loše — da izbor bude po Božjem planu, a ne zbog njihovih djela — Bog je rekao Rebeki: »Stariji će sin služiti mlađemu.« Tako je mlađi sin izabran po Božjem pozivu. Kao što piše u Svetom pismu: »Jakova sam volio, a Ezava mrzio.« Što da kažemo? Zar je Bog nepravedan? Nikako! Bog je rekao Mojsiju: »Pokazat ću milost kome želim i sažalit ću se kome želim.« Dakle, Božji izbor ne ovisi o našoj želji ili našem naporu, nego o Bogu. On je taj koji iskazuje milosrđe. U Svetom pismu Bog je rekao faraonu: »Postavio sam te zato da na tebi mogu pokazati svoju moć i da se moje ime razglasi po cijelom svijetu.« Dakle, Bog iskazuje milost onima kojima želi biti milostiv, a čini tvrdoglavima one za koje želi da budu tvrdoglavi.
Rimljanima 9:1-18 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Istinu govorim u Kristu, ne lažem, svjedoči mi moja savjest u Duhu Svetome, da je tjeskoba moja velika i neprekidna tuga u srcu mome. Jer bih želio ja sâm biti proklet, udaljen od Krista, za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu. Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje i obećanja; njihovi su i očevi, od njih je i Krist po tijelu, koji je iznad svega: Bog blagoslovljen zauvijek. Amen. Ali ne kao da je riječ Božja nedjelotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela, niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”, to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme. Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.” I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku; (Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne po djelima nego po onome koji poziva;) njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”, kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.” Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj! Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.” Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje. Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.” Tako, dakle, smiluje se kome hoće, i otvrdnjuje koga hoće.
Rimljanima 9:1-18 Knjiga O Kristu (KOK)
U nazočnosti Kristovoj govorim istinu—ne lažem—a moja savjest i Sveti Duh potvrđuju da je ovo što govorim istina. Srce mi je ispunjeno silnom tugom i beskrajnom boli zbog mojeg naroda, zbog moje židovske braće i sestara. Pristao bih biti zauvijek proklet—odsječen od Krista!—kad bi to njih moglo spasiti. Oni su izabrani izraelski narod, izabrani da budu posebna Božja djeca. Bog im je objavio svoju slavu. Sklopio je s njima savez i dao im svoj Zakon. Imaju povlasticu da ga štuju i da primaju njegova divna obećanja. Njihovi su preci bili veliki Božji ljudi, a i sam je Krist bio Židov po tjelesnom podrijetlu. A on je Bog koji vlada nad svime i dostojan je vječne slave! Amen. Zar je Bog prekršio svoja obećanja? Nije. Jer nisu Izrael svi koji potječu od Izraela. Sama činjenica da potječu od Abrahama ne čini ih pravom Abrahamovom djecom. Jer u Svetome pismu piše: “Po Izaku će ti se nazivati potomstvo” —iako je Abraham imao još djece. To znači da nisu svi Abrahamovi tjelesni potomci ujedno i Božja djeca. Samo djeca obećanja su Božja djeca. Jer Bog je obećao: “Nagodinu ću opet doći i Sara će imati sina.” Taj je sin bio naš predak Izak. Njegova žena Rebeka nosila je blizance. Ali prije nego što su rođeni, prije nego što su učinili išta dobro ili zlo, primila je poruku od Boga. Ta je poruka dokaz da Bog bira prema vlastitom naumu, a ne prema našim dobrim ili lošim djelima. Rekao joj je: “Potomci tvojega starijeg sina služit će potomcima mlađega.” Ili, riječima Svetoga pisma: “Jakova sam zavolio, a Ezav mi omrznu.” Zar je Bog bio nepravedan? Nipošto. Jer Mojsiju je rekao: “Smilovat ću se komu se želim smilovati i sažalit ću se nad kime se želim sažaliti.” Zato ne ovisi o nama hoćemo li primiti Božje obećanje. Ne možemo ga dobiti svojom voljom ili teškim trudom. Bog će se smilovati kome bude htio. U Svetome pismu piše da je Bog kazao faraonu: “Postavio sam te za vladara zato da na tebi pokažem svoju moć i da se moje ime razglasi po svoj zemlji.” Bog se dakle nekima smiluje samo zato što tako želi, a čini i da nekima srce otvrdne.