Istinu govorim u Kristu, ne lažem, svjedoči mi moja savjest u Duhu Svetome,
da je tjeskoba moja velika i neprekidna tuga u srcu mome.
Jer bih želio ja sâm biti proklet, udaljen od Krista, za svoju braću, sunarodnjake svoje po tijelu.
Oni su Izraelci, njihovo je posinjenje, i slava, i savezi, i zakonodavstvo, i bogoslužje i obećanja;
njihovi su i očevi, od njih je i Krist po tijelu, koji je iznad svega: Bog blagoslovljen zauvijek. Amen.
Ali ne kao da je riječ Božja nedjelotvorna. Jer nisu svi oni Izrael koji su od Izraela,
niti su svi djeca jer su sjeme Abrahamovo, nego: “Po Izaku će se nazvati tvoje sjeme”,
to jest, oni koji su djeca tijela nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja računaju u sjeme.
Jer ovo je riječ obećanja: “U ovo ću doba doći, i Sara će imati sina.”
I ne samo to, nego je i Rebeka po jednom začela, po našem ocu, Izaku;
(Jer dok se djeca još nisu rodila, niti učinila što dobro ili zlo, da ostane Božji naum o izabranju, ne po djelima nego po onome koji poziva;)
njoj je bilo rečeno: “Stariji će služiti mlađemu”,
kao što je zapisano: “Jakova sam ljubio, a Ezava sam zamrzio.”
Što ćemo onda reći? Ima li kod Boga nepravednosti? Bože sačuvaj!
Jer Mojsiju govori: “Smilovat ću se kome se hoću smilovati, i sažalit ću se kome se hoću sažaliti.”
Tako, dakle, nije do onoga koji hoće ni do onoga koji trči, nego do Boga koji se smiluje.
Jer Pismo govori faraonu: “Upravo sam te za ovo podigao da na tebi pokažem svoju snagu, i da se objavi ime moje po svoj zemlji.”
Tako, dakle, smiluje se kome hoće, i otvrdnjuje koga hoće.