Rimljanima 4:1-25

Podijeli

Rimljanima 4:1-25 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Što možemo reći da je o vjeri otkrio Abraham, praotac našega naroda? Jer, da je Abraham bio opravdan pred Bogom svojim djelima, imao bi razloga za ponos, ali nije se mogao ponositi pred Bogom. Što piše u Svetom pismu? »Abraham je povjerovao Bogu i Bog mu je tu vjeru uračunao kao pravednost.« Radniku se ne daje plaća kao dar, nego kao dug. Čovjek se ne može opravdati pred Bogom svojim djelima, ali ako vjeruje u Boga koji opravdava grešnike, vjera će mu se uračunati kao pravednost. David je govorio da je blagoslovljen onaj čovjek kojemu Bog pripisuje opravdanje neovisno o njegovim djelima: »Blagoslovljeni su oni kojima su oproštena zla djela i čiji su grijesi pokriveni. Blagoslovljeni su oni čije grijehe Bog ne uračunava.« Je li ta sreća ograničena samo na obrezane ili vrijedi i za neobrezane? Naravno, vrijedi i za neobrezane jer smo već prije rekli: »Abrahamu se njegova vjera uračunala kao pravednost.« A kad mu se vjera pripisala kao pravednost? Dok je bio obrezan ili neobrezan? Ne kad je bio obrezan, nego dok je još bio neobrezan. Primio je obrezanje kao znak, pečat svoje pravednosti, koja je rezultat vjere što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Zbog toga je on otac svima koji vjeruju, bez obzira na to što nisu obrezani, da bi se i njima pripisala pravednost. A otac je i onima koji nisu samo obrezani nego koji slijede njegovu vjeru što ju je pokazao dok još nije bio obrezan. Jer, obećanje dano Abrahamu i njegovim potomcima da će naslijediti svijet nije došlo po Zakonu, nego po pravednosti koja je rezultat vjere. Ako poštujući Zakon ljudi mogu naslijediti Božja obećanja, onda je vjera postala beznačajna i obećanje ne vrijedi ništa. Jer, Zakon izaziva Božji gnjev ako ga se krši, ali ako nema Zakona, nema ni kršenja Zakona. Tako je i Božje obećanje rezultat vjere: ono je dar i vrijedi za sve Abrahamove potomke; ne samo za one koji su podložni Zakonu nego i za one koji imaju vjeru kao Abraham. On je otac svima nama, kao što piše u Svetom pismu: »Učinio sam te ocem mnogih naroda.« To je istina pred Bogom u kojeg je vjerovao Abraham. Taj Bog je onaj koji vraća mrtve u život te ono što ne postoji poziva da postoji. Kad nije bilo nade da će dobiti djecu, Abraham je u nadi povjerovao. I postao je otac mnogim narodima prema onome što mu je rečeno: »Brojni će biti tvoji potomci«. Abraham je dobro znao da je prošao dob kada može imati djecu jer je imao skoro stotinu godina. Znao je isto tako da Sara ne može rađati, ali nije mu oslabjela vjera. Čekao je da Bog ispuni svoje obećanje i nije sumnjao u nevjeri, nego se ojačao vjerom pa je hvalio Boga. Bio je potpuno uvjeren da Bog može ispuniti ono što je obećao. Zato se »njegova vjera uračunala kao pravednost«. No to što piše »uračunala mu se« ne piše samo za njega nego i za nas. Naša će vjera biti prihvaćena da nas opravda pred Bogom. To će se dogoditi nama koji vjerujemo u Boga koji je uskrisio od mrtvih našega Gospodina Isusa. On je predan da umre za naše grijehe, a uskrsnuo je radi našeg opravdanja.

Rimljanima 4:1-25 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Što ćemo, dakle, reći da je Abraham, otac naš, postigao po tijelu? Jer ako je Abraham opravdan po djelima, ima se čime hvaliti, ali ne pred Bogom. Jer što Pismo govori? “Povjerovao je Abraham Bogu i to mu se uračunalo kao pravednost.” A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu; ali onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera uračunava kao pravednost, kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kome Bog uračunava pravednost bez djela; govoreći: “Blaženi su oni kojima su nepravde oproštene i kojima su grijesi pokriveni. Blažen je čovjek kojemu Gospodin ne uračuna grijeh!” Je li, dakle, ovo blaženstvo samo na obrezanima ili i na neobrezanima? Jer kažemo da se vjera uračunala Abrahamu kao pravednost. Kako mu se, dakle, uračunala? Dok je bio u obrezanju, ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju. I primio je znak obrezanja, kao pečat pravednosti vjere koju je imao još u neobrezanju, da bude otac svima koji vjeruju, premda su neobrezani, te da se i njima može uračunati pravednost; i da bude otac obrezanima, onima koji nisu samo iz obrezanja, nego i hode stopama vjere našega oca Abrahama, koju je on imao još u neobrezanju. Jer obećanje Abrahamu ili sjemenu njegovu da će biti baštinik svijeta nije dano po Zakonu, nego po pravednosti vjere. Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, vjera je prazna i obećanje nedjelotvorno. Jer Zakon prouzročuje gnjev; jer gdje nema Zakona, nema ni prijestupa! Zbog toga je iz vjere, da bude po milosti, da bi obećanje bilo osigurano svemu sjemenu, ne samo onom iz Zakona, nego i onom iz vjere Abrahama, koji je otac svih nas, (kao što je zapisano: “Učinio sam te ocem mnogih naroda”), pred Bogom kojemu je povjerovao, koji oživljuje mrtve i zove što nije kao da jest. On je protivno nadi povjerovao u nadu da će postati ocem mnogih naroda, prema onome što je rečeno: “Toliko će biti sjeme tvoje.” I budući da nije oslabio u vjeri, nije promotrio svoje već obamrlo tijelo, kad mu je bilo oko sto godina, ni obamrlost Sarine utrobe, i nije se pokolebao nevjerom u Božje obećanje, nego se ojačao vjerom, dajući slavu Bogu, te potpuno uvjeren da je Bog što je obećao, moćan i učiniti. Zato mu se i uračunalo kao pravednost. Ali nije samo za njega zapisano da mu se uračunalo, nego i za nas kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa, Gospodina našega, koji je predan zbog naših prijestupa i uskrsnut radi našega opravdanja.

Rimljanima 4:1-25 Knjiga O Kristu (KOK)

Abraham je bio naš otac. Kakvo je njegovo iskustvo glede spasenja po vjeri? Je li ga Bog smatrao opravdanim zbog njegovih dobrih djela? Da je bilo tako, imao bi se čime hvaliti. Ali u Božjim očima Abraham se nije imao čime ponositi. Jer Sveto pismo kaže: “Abraham je povjerovao Bogu, i Bog ga je proglasio pravednim zbog njegove vjere.” Kad čovjek radi, plaća koju dobije nije dar. Radnici zarade ono što dobiju. Ali ljudi su opravdani zbog svoje vjere u Onoga koji opravdava bezbožnike, a ne zbog svojih djela. Kralj David je o tome govorio opisujući sreću nezaslužna čovjeka kojega je Bog proglasio pravednim. “Blago onima kojima su grijesi oprošteni i zločin uklonjen. Blago onomu kojemu Gospodin neće uračunati grijehe.” Je li to blaženstvo samo za obrezane, za Židove, ili također i za pogane? Rekli smo da ga je Bog proglasio pravednim zbog njegove vjere. Ali kako mu je ta vjera pomogla? Je li proglašen pravednim prije ili poslije obrezanja? Bog ga je najprije prihvatio, a zatim je bio obrezan! Obrezanje je bilo znak da Abraham već vjeruje i da ga je Bog prihvatio i proglasio pravednim i prije obrezanja. Zato je Abraham duhovni otac onih koji vjeruju, a nisu obrezani. Oni su pred Bogom opravdani po vjeri. Abraham je također duhovni otac obrezanih, ali samo onih koji imaju vjeru kakvu je Abraham imao prije obrezanja. Jasno je dakle kako se Božje obećanje da će Abrahamu i njegovim potomcima dati u baštinu cijelu zemlju nije temeljilo na poslušnosti Božjemu zakonu, nego na novome odnosu s Bogom koji dolazi kroz vjeru. Tvrdite li da je Božje obećanje za one koji ispunjavaju Božji zakon i stoga misle da su “dovoljno dobri” u Božjim očima, onda zapravo govorite da je vjera nepotrebna. A tada bi i to obećanje bilo besmisleno. Ali Zakon donosi kaznu onima koji ga pokušavaju ispunjavati. (Izbjegnuti kršenje zakona moguće je samo ako ne postoji zakon koji bi se kršio!) Zato je važna vjera. Božje smo obećanje dobili na dar. I sigurni smo da ćemo ga primiti, držali se židovskih običaja ili ne, budemo li samo imali vjeru poput Abrahamove. Jer Abraham je otac svih koji vjeruju. U Svetome pismu o tome piše: “Postavljam te za oca mnogih naroda.” Jer Abraham je povjerovao u Boga koji oživljuje mrtve i na čiju zapovijed nastaje ono čega prije nije bilo. Kad je Bog obećao Abrahamu da će postati ocem mnogih naroda i rekao: “Tvoji će potomci biti brojni poput zvijezda”, Abraham mu je povjerovao iako se to obećanje činilo neostvarivim. Abraham se nije pokolebao u vjeri iako je znao kako je u dobi od stotinu godina i kako njegova žena Sara ne može imati djecu. Abraham nikada nije posumnjao u Božje obećanje. Njegova je vjera jačala i njome je proslavio Boga. Bio je posve uvjeren da Bog može učiniti sve što obeća. Tako je Bog Abrahama zbog vjere proglasio pravednim. Ta divna istina da ga je Bog proglasio pravednim nije bila na dobrobit samo Abrahamu već i nama. Bog će također nas proglasiti pravednima vjerujemo li u Boga koji je našega Gospodina Isusa uskrsnuo od mrtvih. On je predan da umre za naše grijehe i podignut je od mrtvih da nas opravda pred Bogom.