Rimljanima 4
4
Abraham opravdan vjerom
1Što ćemo, dakle, reći da je Abraham, otac naš, postigao po tijelu?
2Jer ako je Abraham opravdan po djelima, ima se čime hvaliti, ali ne pred Bogom.
3Jer što Pismo govori? “Povjerovao je Abraham Bogu i to mu se uračunalo kao pravednost.”
4A onomu koji radi, plaća se ne računa po milosti, nego po dugu;
5ali onomu koji ne radi, a vjeruje u onoga koji opravdava bezbožnika, njegova se vjera uračunava kao pravednost,
6kao što i David opisuje blaženstvo čovjeka kome Bog uračunava pravednost bez djela;
7govoreći: “Blaženi su oni kojima su nepravde oproštene i kojima su grijesi pokriveni.
8Blažen je čovjek kojemu Gospodin ne uračuna grijeh!”
9Je li, dakle, ovo blaženstvo samo na obrezanima ili i na neobrezanima? Jer kažemo da se vjera uračunala Abrahamu kao pravednost.
10Kako mu se, dakle, uračunala? Dok je bio u obrezanju, ili u neobrezanju? Ne u obrezanju, nego u neobrezanju.
11I primio je znak obrezanja, kao pečat pravednosti vjere koju je imao još u neobrezanju, da bude otac svima koji vjeruju, premda su neobrezani, te da se i njima može uračunati pravednost;
12i da bude otac obrezanima, onima koji nisu samo iz obrezanja, nego i hode stopama vjere našega oca Abrahama, koju je on imao još u neobrezanju.
13Jer obećanje Abrahamu ili sjemenu njegovu da će biti baštinik svijeta nije dano po Zakonu, nego po pravednosti vjere.
14Jer ako su baštinici samo oni iz Zakona, vjera je prazna i obećanje nedjelotvorno.
15Jer Zakon prouzročuje gnjev; jer gdje nema Zakona, nema ni prijestupa!
16Zbog toga je iz vjere, da bude po milosti, da bi obećanje bilo osigurano svemu sjemenu, ne samo onom iz Zakona, nego i onom iz vjere Abrahama, koji je otac svih nas,
17(kao što je zapisano: “Učinio sam te ocem mnogih naroda”), pred Bogom kojemu je povjerovao, koji oživljuje mrtve i zove što nije kao da jest.
18On je protivno nadi povjerovao u nadu da će postati ocem mnogih naroda, prema onome što je rečeno: “Toliko će biti sjeme tvoje.”
19I budući da nije oslabio u vjeri, nije promotrio svoje već obamrlo tijelo, kad mu je bilo oko sto godina, ni obamrlost Sarine utrobe,
20i nije se pokolebao nevjerom u Božje obećanje, nego se ojačao vjerom, dajući slavu Bogu,
21te potpuno uvjeren da je Bog što je obećao, moćan i učiniti.
22Zato mu se i uračunalo kao pravednost.
23Ali nije samo za njega zapisano da mu se uračunalo,
24nego i za nas kojima će se uračunati, ako vjerujemo u onoga koji je uskrsnuo od mrtvih Isusa, Gospodina našega,
25koji je predan zbog naših prijestupa i uskrsnut radi našega opravdanja.
Trenutno odabrano:
Rimljanima 4: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA