YouVersion logo
Ikona pretraživanja

Otkrivenje 14:1-20

Otkrivenje 14:1-20 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Tada sam pogledao ispred sebe i ugledao Janje. Stajalo je na Sionskoj gori. S njim su bile i sto četrdeset i četiri tisuće koje su na čelima imale zapisano Janjetovo ime i ime njegovog Oca. Tada sam začuo glas s neba sličan huci velikih voda ili jakoj grmljavini. No glas je također zvučao kao kada glazbenici sviraju harfe. Mnoštvo je pjevalo novu pjesmu pred prijestoljem, pred četirima bićima i starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset i četiri tisuće. Oni su bili otkupljeni sa Zemlje. Oni su ti koji se nisu okaljali grešnim odnosima sa ženama. Održali su se čistima. Slijede Janje kamo god ono ide. Otkupljeni su od ostalog čovječanstva i prvi su plodovi žetve za Boga i Janje. U njihovim se ustima ne može naći laž. Oni su bez mane. Tada sam spazio drugog anđela kako leti visoko na nebu. Trebao je onima koji žive na Zemlji — svakom narodu, plemenu, jeziku i rasi — objaviti vječnu poruku Radosne vijesti. Govorio je jakim glasom: »Poštujte Boga i dajte mu slavu! Došlo je vrijeme da on sudi svima. Poklonite se Bogu! On je stvorio nebo, Zemlju, more i izvore voda.« Tada je drugi anđeo prišao i rekao: »Pao je! Pao je veliki Babilon, koji je natjerao sve narode da piju žestoko vino bijesa i bluda.« Treći je anđeo došao za njima i rekao jakim glasom: »Oni koju štuju Zvijer i njezin kip, i prihvaćaju njezin znak na čelo ili ruku, pit će vino Božje srdžbe koje je nerazblaženo u čaši njegovoga gnjeva. Bit će mučeni u gorućem sumporu u prisutnosti svetih anđela i Janjeta. A dim od njihovog mučenja dizat će se zauvijek. Oni koji štuju Zvijer i njezin kip — i svi koji su obilježeni njezinim imenom — neće imati mira ni danju ni noću.« Ovdje Božji ljudi, oni koji se pridržavaju Božjih zapovijedi, trebaju biti ustrajni i ostati vjerni Isusu. Tada sam s neba začuo glas: »Zapiši: od sada su blagoslovljeni oni koji umru služeći Gospodinu!« »Tako je«, kaže Duh. »Oni se mogu odmoriti od svoga truda jer ih prate njihova djela.« Tada sam pogledao ispred sebe i primijetio bijeli oblak. Na oblaku je sjedio netko sličan Sinu Čovječjem. Na glavi je imao zlatnu krunu, a u ruci oštar srp. Tada je iz hrama izašao drugi anđeo. Viknuo je jakim glasom onomu što sjedi na oblaku: »Uzmi svoj srp i saberi urod! Došlo je vrijeme žetve. Zemaljski je urod dozrio.« Onaj što je sjedio na oblaku zamahnuo je svojim srpom nad Zemljom i požnjeo urod na Zemlji. Tada je iz hrama na Nebu izašao neki drugi anđeo. I on je imao oštar srp. A sa žrtvenika je opet došao drugi anđeo koji je imao moć nad vatrom. Doviknuo je jakim glasom onomu što je imao oštar srp: »Uzmi svoj oštri srp i skupi grozdove zemaljske loze! Jer, grožđe je zrelo.« Anđeo je zamahnuo srpom nad Zemljom i skupio urod zemaljskoga vinograda. Bacio je grožđe u veliki tijesak Božjega gnjeva i zgazio ga izvan grada. Iz tijeska je tekla krv. Digla se sve do konjskih uzda, na daljinu od tristotinjak kilometara.

Otkrivenje 14:1-20 Biblija kralja Jakova (BKJ)

I pogledao sam, i gle: Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime stotinu četrdeset i četiri tisuće onih koji imaju ime Oca njegova zapisano na čelima svojim. I čuo sam glas s neba, kao glas mnogih voda i kao glas snažnog groma; i čuo sam glas harfista koji sviraju na harfama svojim. I pjevali su kao novu pjesmu pred prijestoljem i pred četirima bićima i starješinama. I nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim onih stotinu četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa zemlje. To su oni koji se nisu okaljali sa ženama; jer djevci su! To su oni koji slijede Jaganjca kamo god ide. Oni su otkupljeni od ljudi, prvine Bogu i Jaganjcu. I u ustima se njihovim nije našlo prijevare; jer su bez mane pred prijestoljem Božjim. I vidio sam jednog drugog anđela kako leti posred neba. Imao je vječno evanđelje da bi propovijedao onima koji prebivaju na zemlji te svakoj naciji i rodu i jeziku i narodu govoreći snažnim glasom: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer je došao čas suda njegova! I iskažite štovanje njemu koji je načinio nebo i zemlju i more i izvore voda!” I drugi je anđeo slijedio nakon njega govoreći: “Pao je, pao je Babilon, grad velik! Jer je sve narode opio vinom gnjeva bludništva svojega.” I treći anđeo je slijedio nakon njih govoreći snažnim glasom: “Ako tko štuje Zvijer i lik njezin te prima žig u svoje čelo ili u svoju ruku, taj će piti od vina gnjeva Božjeg koje se nepomiješano toči u čašu srdžbe njegove. I bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. I dim muke njihove uzlazi uvijek i zauvijek. I nemaju počinka ni danju ni noću oni koji štuju Zvijer i lik njezin i svaki koji prima žig imena njezina.” Ovdje je postojanost svetih, ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru koja dolazi od Isusa. I čuo sam glas s neba kako mi govori: “Zapiši! Blaženi su odsada mrtvi koji umiru u Gospodinu!” “Da”, govori Duh, “da mogu otpočinuti od svojih napora. A njihova djela ih prate.” I pogledao sam, i gle: bijel oblak, a na oblaku sjedi netko nalik Sinu čovječjem; na glavi je imao zlatan vijenac, a u ruci mu srp oštar. I drugi anđeo je izašao iz hrama vičući snažnim glasom onomu koji je sjedio na oblaku: “Pošalji svoj srp i žanji: jer ti je došao čas da žanješ, jer je zrela žetva zemaljska!” I onaj koji sjedi na oblaku baci srp svoj na zemlju. I zemlja je bila požnjevena. I drugi anđeo izađe iz hrama koji je u nebu. I on je imao oštar srp. I od žrtvenika je izašao opet drugi anđeo koji je imao vlast nad ognjem pa je povikao snažnim poklikom onomu s oštrim srpom govoreći: “Baci svoj oštri srp i poberi grozdove trsa zemaljskog, jer je sazrelo grožđe njegovo!” I bacio je anđeo srp svoj na zemlju, i obrao trs zemaljski, i bacio u veliki tijesak gnjeva Božjeg. I gazio se tijesak izvan grada, te je krv potekla iz tijeska do uzda konjima u daljinu od tisuću šest stotina stadija.

Otkrivenje 14:1-20 Knjiga O Kristu (KOK)

Ugledam zatim Jaganjca kako stoji na gori Sionu i s njim sto četrdeset četiri tisuće koji na čelima imaju napisano njegovo ime i ime njegova Oca. Začujem s neba zvuk poput huke velikog vodopada i tutnjavu silna groma, sličnu svirki mnoštva citara. Pjevali su novu pjesmu pred Božjim prijestoljem, pred četirima bićima i pred starješinama. Nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim tih sto četrdeset četiri tisuće otkupljenih sa zemlje. Oni su čisti jer se nisu okaljali sa ženama. Prate Jaganjca kamo god pođe. Otkupljeni su od ljudi kao posvećeni Bogu i Jaganjcu. Preko njihovih usta nije prešla laž. Besprijekorni su. Ugledam još jednog anđela kako leti nebom noseći vječnu Radosnu vijest stanovnicima zemlje—svakome narodu i plemenu, jeziku i puku. “Bojte se Boga!” vikao je. “Dajte mu slavu jer je došao čas njegova suda! Poklonite se njemu koji je stvorio zemlju i nebo, more i izvore!” Za njim je letio drugi anđeo govoreći: “Pao je! Pao je veliki Babilon koji je sve narode opio vinom gnjeva i svojega bluda.” Za njima je išao i treći anđeo glasno vičući: “Tko god se klanja Zvijeri i njezinu kipu i tko primi žig na čelo ili na ruku, pit će nerazvodnjeno vino Božjega gnjeva—već je natočeno u čašu njegove srdžbe. Bit će mučen ognjem i gorućim sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. Dim njihovih muka diže se u vijeke vjekova. Ni danju ni noću nemaju počinka oni koji se klanjaju Zvijeri i njezinu kipu i koji su primili žig s njezinim imenom. U tomu je postojanost svetih, onih koji su poslušni Božjim zapovijedima i vjeruju u Isusa.” Začujem glas s neba: “Zapiši: odsad su blaženi oni koji umiru u Gospodinu. Da, tako kaže Duh: otpočinut će od svojih napora jer ih prate njihova djela.” Ugledam zatim nekoga sličnog čovjeku kako sjedi na bijelom oblaku, sa zlatnim vijencem na glavi i s oštrim srpom u ruci. Drugi anđeo iziđe iz hrama i dovikne jakim glasom onomu na oblaku: “Zamahni srpom i žanji! Kucnuo je čas. Zemaljska je žetva sazrela.” Anđeo na oblaku zamahne srpom prema zemlji i cijela je zemlja požnjevena. Iz nebeskoga hrama iziđe još jedan anđeo. I on je u ruci imao oštar srp. Njemu pak dovikne anđeo na žrtveniku, koji ima vlast nad ognjem: “Zamahni srpom i poberi grožđe u zemaljskom vinogradu jer je sazrelo za Sud!” Anđeo zamahne srpom prema zemlji i obere zemaljski vinograd. Ubrano grožđe ubaci u tijesak Božjega gnjeva. Gnječilo se u tijesku izvan grada, a krv iz tijeska poteče tristo kilometara daleko. Bila je konjima do uzda.

YouVersion upotrebljava kolačiće za personalizaciju tvojeg iskustva. Upotrebom naše internetske stranice prihvaćaš našu upotrebu kolačića kako je opisano u našim Pravilima privatnosti