Otkrivenje 14:1-20

I pogledao sam, i gle: Jaganjac stoji na gori Sionu, a s njime stotinu četrdeset i četiri tisuće onih koji imaju ime Oca njegova zapisano na čelima svojim. I čuo sam glas s neba, kao glas mnogih voda i kao glas snažnog groma; i čuo sam glas harfista koji sviraju na harfama svojim. I pjevali su kao novu pjesmu pred prijestoljem i pred četirima bićima i starješinama. I nitko nije mogao naučiti tu pjesmu osim onih stotinu četrdeset i četiri tisuće koji su otkupljeni sa zemlje. To su oni koji se nisu okaljali sa ženama; jer djevci su! To su oni koji slijede Jaganjca kamo god ide. Oni su otkupljeni od ljudi, prvine Bogu i Jaganjcu. I u ustima se njihovim nije našlo prijevare; jer su bez mane pred prijestoljem Božjim. I vidio sam jednog drugog anđela kako leti posred neba. Imao je vječno evanđelje da bi propovijedao onima koji prebivaju na zemlji te svakoj naciji i rodu i jeziku i narodu govoreći snažnim glasom: “Bojte se Boga i dajte mu slavu jer je došao čas suda njegova! I iskažite štovanje njemu koji je načinio nebo i zemlju i more i izvore voda!” I drugi je anđeo slijedio nakon njega govoreći: “Pao je, pao je Babilon, grad velik! Jer je sve narode opio vinom gnjeva bludništva svojega.” I treći anđeo je slijedio nakon njih govoreći snažnim glasom: “Ako tko štuje Zvijer i lik njezin te prima žig u svoje čelo ili u svoju ruku, taj će piti od vina gnjeva Božjeg koje se nepomiješano toči u čašu srdžbe njegove. I bit će mučen ognjem i sumporom pred svetim anđelima i pred Jaganjcem. I dim muke njihove uzlazi uvijek i zauvijek. I nemaju počinka ni danju ni noću oni koji štuju Zvijer i lik njezin i svaki koji prima žig imena njezina.” Ovdje je postojanost svetih, ovdje su oni koji drže zapovijedi Božje i vjeru koja dolazi od Isusa. I čuo sam glas s neba kako mi govori: “Zapiši! Blaženi su odsada mrtvi koji umiru u Gospodinu!” “Da”, govori Duh, “da mogu otpočinuti od svojih napora. A njihova djela ih prate.” I pogledao sam, i gle: bijel oblak, a na oblaku sjedi netko nalik Sinu čovječjem; na glavi je imao zlatan vijenac, a u ruci mu srp oštar. I drugi anđeo je izašao iz hrama vičući snažnim glasom onomu koji je sjedio na oblaku: “Pošalji svoj srp i žanji: jer ti je došao čas da žanješ, jer je zrela žetva zemaljska!” I onaj koji sjedi na oblaku baci srp svoj na zemlju. I zemlja je bila požnjevena. I drugi anđeo izađe iz hrama koji je u nebu. I on je imao oštar srp. I od žrtvenika je izašao opet drugi anđeo koji je imao vlast nad ognjem pa je povikao snažnim poklikom onomu s oštrim srpom govoreći: “Baci svoj oštri srp i poberi grozdove trsa zemaljskog, jer je sazrelo grožđe njegovo!” I bacio je anđeo srp svoj na zemlju, i obrao trs zemaljski, i bacio u veliki tijesak gnjeva Božjeg. I gazio se tijesak izvan grada, te je krv potekla iz tijeska do uzda konjima u daljinu od tisuću šest stotina stadija.