Psalmi 78:40-72
Psalmi 78:40-72 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)
Koliko su se bunili protiv njega i žalostili ga u pustinji! Stalno su iznova iskušavali Boga i zadavali bol svecu Izraelovom. Nisu se sjećali njegove moći — onog dana kad ih je otkupio od neprijatelja, ni znakova koje je učinio u Egiptu, njegovih čuda u kraju oko Soana. U krv je pretvorio rijeke i potoke i nitko nije iz njih mogao piti. Rojeve muha poslao je da ih grizu i žabe da im zagorčaju život. Usjeve im je predao nametnicima, plod njihove muke skakavcima. Lozu im je zatukao tučom, njihove divlje smokve mrazom. Njihova goveda izložio je tuči, a stoku munjama. Poslao je na njih svoj žestoki gnjev, srdžbu, bijes i nevolju. Anđela zatirača poslao je na njih, dao je oduška svome gnjevu. Život im nije poštedio smrti, nego ih je predao pomoru. Pobio je sve prvorođeno u Egiptu, najstarije sinove u Hamovim šatorima. Ali svoj narod izveo je kao ovce i kroz pustinju ih poveo kao stado. Vodio ih je pouzdano pa se nisu plašili, a more je prekrilo njihove neprijatelje. Doveo ih je u svoju Svetu zemlju, na ovu goru koju je svojom snagom osvojio. Pred njima je istjerao narode. Užetom je izmjerio i razdijelio nasljedstvo plemenima Izraelovim i dao da se nastane u svojim šatorima. Ali oni su iskušavali Svevišnjeg Boga i stalno se bunili protiv njega. Nisu se držali njegovih propisa. Iznevjerili su ga kao i njihovi preci, nepouzdani kao iskrivljen lûk. Ljutili su ga jer su se klanjali idolima i nevjerom ga činili ljubomornim. Kada ih je Bog čuo, razjario se i sasvim odbacio Izrael. Napustio je svetište u Šilu, šator u kojem se nastanio među ljudima. Dao je da neprijatelj zarobi Kovčeg saveza, predao im je znak svoje slave. Svoj narod je predao maču, razjaren na svoj posjed. Vatra je proždrla njihove mladiće, a djevojke nisu čule svadbenu pjesmu. Svećenici su im pali od mača, a udovice nisu stigle ni zaplakati. Tada se Gospodar prenuo, kao od sna, kao ratnik koji se trijezni od vina. Potisnuo je svoje neprijatelje, predao ih vječnoj sramoti. Potom je odbacio Josipov šator i nije izabrao Efrajimovo pleme, nego je izabrao pleme Judino, goru Sion, koju je zavolio. Svoje svetište sagradio je kao nebo visoko, kao zemlju, da traje dovijeka. Izabrao je Davida, svog slugu; našao ga je kod ovaca i odatle uzeo. Doveo ga je od ovaca dojilica da na ispašu vodi Jakova, njegov narod, Izraela, njegov posjed. I napasao ih je čistog srca, vodio ih je vještim rukama.
Psalmi 78:40-72 Biblija kralja Jakova (BKJ)
Koliko su ga izazivali u pustinji, žalostili ga u pustoši! Da, okretali su se i iskušavali Boga, i ograničavali Svetog Izraelovog. Nisu se sjećali ruke njegove, ni dana kad ih je od neprijatelja izbavio. Kako je činio znake svoje u Egiptu i čudesa svoja u Soanskom polju. I rijeke je njihove u krv pretvorio, i bujice njihove, da ne bi mogli piti. Poslao je među njih rojeve krilatih kukaca koji su ih proždirali i žabe koje su ih uništavale. I dao je gusjenici urod njihov, i skakavcu trud njihov. Tučom je uništio trsove njihove i mrazom smokve njihove. Predao je tuči i stoku njihovu i munjama stada njihova. Oborio je na njih žestinu srdžbe svoje, gnjev i ljutnju i nevolju, šaljući među njih zle anđele. Načinio je put srdžbi svojoj, nije od smrti poštedio dušu njihovu, nego je život njihov predao kugi. I udario je sve prvorođence u Egiptu, prvinu snage njihove u šatorima Hamovim. A narod je svoj pripravio da izađu kao ovce, i vodio ih kroz pustinju kao stado. I odveo ih na sigurno tako da se nisu bojali, a more je prekrilo neprijatelje njihove. I doveo ih do granice Svetišta svojega, do ove gore koju je stekla desnica njegova. I otjerao je pred njima pogane, i užetom im razdijelio baštinu, i plemena Izraelova nastanio u šatorima njihovim. Ipak su iskušavali i izazivali Boga Svevišnjega, i nisu čuvali svjedočanstva njegova, nego su se okrenuli i postupali nevjerno kao očevi njihovi, skrenuli su kao varljiv lûk. Jer su ga izazivali na srdžbu uzvišicama svojim, i poticali ga na ljubomoru svojim izrezbarenim likovima. Kad je Bog to čuo, razgnjevio se i silno se gnušao Izraela; tako da je napustio Šator u Šilu, šator koji je postavio među ljudima. I predao je u sužanjstvo snagu svoju i slavu svoju u ruku neprijateljevu. I narod je svoj maču prepustio, i razgnjevio se na baštinu svoju. Oganj je progutao mladiće njihove, a djevojke njihove nisu se udale. Svećenici njihovi od mača su pali, a udovice njihove nisu jadikovale. Tada se kao od sna Gospodin razbudio, kao junak što od vina kliče, i odostraga udario neprijatelje svoje, predao ih trajnom ruglu. Čak je odbacio i šator Josipov, i nije odabrao pleme Efrajimovo, nego je odabrao pleme Judino, goru Sion koju je ljubio. I sagradio je Svetište svoje kao palače visoke, kao zemlju koju je utemeljio zauvijek. I odabrao je Davida, slugu svoga, i uzeo ga od torova ovčjih; odveo ga od pratnje ovaca dojilica da napasa Jakova, narod njegov, i Izraela, baštinu njegovu. Tako ih je pasao prema čestitosti srca svoga, i vodio ih vještinom ruku svojih.