Psalmi 78
78
Mashil Asafov.
1Poslušaj, o narode moj, Zakon moj, prikloni uši svoje riječima usta mojih!
2Otvorit ću u usporedbi usta svoja, iznijet ću zagonetke iz davnine,
3koje smo čuli i spoznali, a naši su ih očevi nama pripovijedali.
4Nećemo ih skrivati od djece njihove; obznanjivat ćemo budućem naraštaju hvale GOSPODU, i snagu njegovu i čudesna djela njegova koja je učinio.
5Jer je utemeljio svjedočanstvo u Jakovu i postavio Zakon u Izraelu, koji je zapovjedio očevima našim da ih objave djeci svojoj,
6da bi ih budući naraštaj spoznao, i da bi djeca koja će se roditi ustala i obznanila to djeci svojoj,
7da u Boga polože nadu svoju i ne zaborave djela Božja, nego da izvršavaju zapovijedi njegove;
8i da ne budu kao očevi njihovi, tvrdoglav i buntovan naraštaj, naraštaj koji nije ispravio srce svoje i čiji duh nije bio postojan s Bogom.
9Djeca Efrajimova, naoružani i, noseći lukove, okrenuli su se u dan bitke.
10Nisu držali Saveza Božjega i odbili su hoditi u Zakonu njegovu.
11I zaboravili su djela njegova, i čudesa njegova koja im je pokazao.
12Pred očima očeva njihovih čudesa je činio u zemlji egipatskoj, u Soanskom polju.
13Razdijelio je more te ih proveo i vode uspravio kao nasip.
14I po danu ih je vodio oblakom, a svu noć svjetlom ognja.
15Raskolio je stijene u pustinji i napojio ih kao iz dubina velikih.
16I tokove je izveo iz stijene i učinio da su vode potekle kao rijeke.
17A oni su još više protiv njega griješili, izazivajući Svevišnjega u pustinji.
18I iskušavali su Boga u srcu svome zahtijevajući jelo za požudu svoju.
19Da, govorili su protiv Boga; rekli su: “Može li Bog prostrti trpezu u pustinji?
20Gle, udario je stijenu te su vode šiknule i tokovi se razlili; a može li on dati i kruha, može li pribaviti meso narodu svome?”
21Stoga je GOSPOD čuo to i razgnjevio se; tako je oganj planuo protiv Jakova i srdžba se podigla protiv Izraela;
22jer nisu vjerovali u Boga i nisu se pouzdali u spasenje njegovo,
23premda je zapovjedio oblacima odozgo i otvorio vrata neba,
24i podaždio na njih manu da jedu i dao im žito s neba.
25Čovjek je jeo anđeosku hranu, slao im je jelo do sitosti.
26On je pokrenuo istočni vjetar da puše na nebu i snagom svojom doveo južnjak.
27I podaždio je na njih meso poput praha i ptice krilate poput pijeska morskog,
28te pustio da padnu usred tabora njihova, oko obitavališta njihovih.
29Tako su jeli i dobro se nasitili, jer im je dao po želji njihovoj.
30Nisu se odvratili od svoje požude; no dok im je jelo još bilo u ustima njihovim,
31gnjev se Božji sručio na njih te pobio najdeblje od njih i oborio izabranike Izraelove.
32Unatoč svemu tome još su griješili i nisu vjerovali u čudesa njegova.
33Zato je dane njihove istrošio u ispraznosti, i godine njihove u nevolji.
34Kad ih je ubijao, tada su ga tražili, i vraćali se, i zarana pitali za Boga,
35te se prisjećali da je Bog bio stijena njihova i Bog najviši, otkupitelj njihov.
36Ipak su mu laskali ustima svojim, i lagali mu jezikom svojim.
37Jer srce njihovo nije bilo ispravno pred njim, niti su bili postojani u savezu njegovu.
38Ali on je, pun samilosti, opraštao nepravdu njihovu pa ih nije uništio; da, mnogo je puta odvraćao srdžbu svoju i nije poticao gnjev svoj.
39Jer se sjećao da su oni samo tijelo, vjetar što prolazi i ne vraća se.
40Koliko su ga izazivali u pustinji, žalostili ga u pustoši!
41Da, okretali su se i iskušavali Boga, i ograničavali Svetog Izraelovog.
42Nisu se sjećali ruke njegove, ni dana kad ih je od neprijatelja izbavio.
43Kako je činio znake svoje u Egiptu i čudesa svoja u Soanskom polju.
44I rijeke je njihove u krv pretvorio, i bujice njihove, da ne bi mogli piti.
45Poslao je među njih rojeve krilatih kukaca koji su ih proždirali i žabe koje su ih uništavale.
46I dao je gusjenici urod njihov, i skakavcu trud njihov.
47Tučom je uništio trsove njihove i mrazom smokve njihove.
48Predao je tuči i stoku njihovu i munjama stada njihova.
49Oborio je na njih žestinu srdžbe svoje, gnjev i ljutnju i nevolju, šaljući među njih zle anđele.
50Načinio je put srdžbi svojoj, nije od smrti poštedio dušu njihovu, nego je život njihov predao kugi.
51I udario je sve prvorođence u Egiptu, prvinu snage njihove u šatorima Hamovim.
52A narod je svoj pripravio da izađu kao ovce, i vodio ih kroz pustinju kao stado.
53I odveo ih na sigurno tako da se nisu bojali, a more je prekrilo neprijatelje njihove.
54I doveo ih do granice Svetišta svojega, do ove gore koju je stekla desnica njegova.
55I otjerao je pred njima pogane, i užetom im razdijelio baštinu, i plemena Izraelova nastanio u šatorima njihovim.
56Ipak su iskušavali i izazivali Boga Svevišnjega, i nisu čuvali svjedočanstva njegova,
57nego su se okrenuli i postupali nevjerno kao očevi njihovi, skrenuli su kao varljiv lûk.
58Jer su ga izazivali na srdžbu uzvišicama svojim, i poticali ga na ljubomoru svojim izrezbarenim likovima.
59Kad je Bog to čuo, razgnjevio se i silno se gnušao Izraela;
60tako da je napustio Šator u Šilu, šator koji je postavio među ljudima.
61I predao je u sužanjstvo snagu svoju i slavu svoju u ruku neprijateljevu.
62I narod je svoj maču prepustio, i razgnjevio se na baštinu svoju.
63Oganj je progutao mladiće njihove, a djevojke njihove nisu se udale.
64Svećenici njihovi od mača su pali, a udovice njihove nisu jadikovale.
65Tada se kao od sna Gospodin razbudio, kao junak što od vina kliče,
66i odostraga udario neprijatelje svoje, predao ih trajnom ruglu.
67Čak je odbacio i šator Josipov, i nije odabrao pleme Efrajimovo,
68nego je odabrao pleme Judino, goru Sion koju je ljubio.
69I sagradio je Svetište svoje kao palače visoke, kao zemlju koju je utemeljio zauvijek.
70I odabrao je Davida, slugu svoga, i uzeo ga od torova ovčjih;
71odveo ga od pratnje ovaca dojilica da napasa Jakova, narod njegov, i Izraela, baštinu njegovu.
72Tako ih je pasao prema čestitosti srca svoga, i vodio ih vještinom ruku svojih.
Trenutno odabrano:
Psalmi 78: BKJ
Istaknuto
Podijeli
Kopiraj
Želiš li svoje istaknute stihove spremiti na sve svoje uređaje? Prijavi se ili registriraj
Copyright © 2011, UDRUGA STABLO ŽIVOTA