YouVersion logo
Ikona pretraživanja

Psalmi 78:1-39

Psalmi 78:1-39 Biblija: suvremeni hrvatski prijevod (SHP)

Čuj što te učim, narode, poslušaj riječi mojih usta! Priče ću vam pričati, drevne tajne objasniti. Ono što smo čuli i saznali, što su nam naši preci rekli, unucima nećemo sakriti. Pričat ćemo novom naraštaju o BOŽJIM djelima, hvale dostojnima, o njegovoj snazi i čudima koja radi. On je dao propise Jakovljevom narodu i postavio zakon Izraelu. Zapovjedio je našim precima da ih objave svojoj djeci, da ih sazna sljedeći naraštaj, djeca koja će se tek roditi, koja će ih onda reći svojoj djeci, tako da se uzdaju u Boga i ne zaborave njegova djela — i da čuvaju njegove zapovijedi, da ne budu kao njihovi preci: naraštaj buntovan i nepokoran, koji se nisu u Boga pouzdali, niti mu ostali vjerni. Ljudi iz Efrajima imali su lukove, ali su nam u bitci okrenuli leđa. Odbijali su Božji savez i nisu živjeli po zakonu. Zaboravili su njegova djela i čuda koja im je pokazao. Čudesna djela on je učinio pred očima njihovih predaka u egipatskoj zemlji, kod grada Soana. More je razdvojio i preko ih preveo, učinio je da vode stoje kao zidine. Danju ih je vodio oblakom, a noću svjetlošću vatre. U pustinji je raskolio stijene i napojio ih obiljem vode. Iz hridine je izveo potoke i učinio da vode poteku kao rijeke. A oni su i dalje griješili protiv njega, bunili se u pustinji protiv Svevišnjega. Zatim su Boga iskušavali, tražeći hranu po svojoj volji. Protiv Boga su govorili i pitali: »Može li nam Bog dati hranu u pustinji? Da, on je udario stijenu i potekli su nabujali potoci. A može li nam dati i kruha? Može li narodu nabaviti mesa?« Kad ih je BOG čuo, razjario se. Vatra je planula protiv Jakova, gnjev se dignuo protiv Izraela jer nisu vjerovali svojem Bogu niti se uzdali u njegovo spasenje. Zapovjedio je oblacima na nebu i otvorio sva nebeska vrata, prosuo im je manu kao kišu, narodu je dao nebesko žito. Čovjek je jeo kruh anđela, Bog im je dao da se nasite. S nebesa je istočni vjetar pustio i svojom snagom južni vjetar podigao. Meso je padalo kao kiša, ptica je bilo kao morskog pijeska. Učinio je da padnu usred tabora, svud uokolo njihovih šatora. Jeli su dok se nisu zasitili, dao im je ono za čim su žudjeli. A dok ih još nije prošla želja, dok im je hrana još bila u ustima, Božji gnjev digao se na njih. Pobio je najjače među njima i pokosio izraelske mladiće. Ali oni su i dalje ustrajno griješili, nisu vjerovali njegovim čudima. Zato im je dane prekinuo u jednom dahu, okončao im godine iznenadnim užasom. Kad bi ih Bog ubijao, tražili bi ga, i opet mu se svesrdno vraćali — sjetili bi se da je Bog njihova Stijena, Bog Svevišnji i njihov Otkupitelj. A oni su ga varali i laži mu govorili. Nisu mu bili odani srcem, niti vjerni njegovom savezu. Ali on je bio samilostan, opraštao bi im grijeh i nije ih istrijebio. Mnogo je puta susprezao gnjev i nije budio svoju ljutnju. Sjetio bi se da su samo smrtnici, vjetar koji prođe i više se ne vrati.

Psalmi 78:1-39 Biblija kralja Jakova (BKJ)

Poslušaj, o narode moj, Zakon moj, prikloni uši svoje riječima usta mojih! Otvorit ću u usporedbi usta svoja, iznijet ću zagonetke iz davnine, koje smo čuli i spoznali, a naši su ih očevi nama pripovijedali. Nećemo ih skrivati od djece njihove; obznanjivat ćemo budućem naraštaju hvale GOSPODU, i snagu njegovu i čudesna djela njegova koja je učinio. Jer je utemeljio svjedočanstvo u Jakovu i postavio Zakon u Izraelu, koji je zapovjedio očevima našim da ih objave djeci svojoj, da bi ih budući naraštaj spoznao, i da bi djeca koja će se roditi ustala i obznanila to djeci svojoj, da u Boga polože nadu svoju i ne zaborave djela Božja, nego da izvršavaju zapovijedi njegove; i da ne budu kao očevi njihovi, tvrdoglav i buntovan naraštaj, naraštaj koji nije ispravio srce svoje i čiji duh nije bio postojan s Bogom. Djeca Efrajimova, naoružani i, noseći lukove, okrenuli su se u dan bitke. Nisu držali Saveza Božjega i odbili su hoditi u Zakonu njegovu. I zaboravili su djela njegova, i čudesa njegova koja im je pokazao. Pred očima očeva njihovih čudesa je činio u zemlji egipatskoj, u Soanskom polju. Razdijelio je more te ih proveo i vode uspravio kao nasip. I po danu ih je vodio oblakom, a svu noć svjetlom ognja. Raskolio je stijene u pustinji i napojio ih kao iz dubina velikih. I tokove je izveo iz stijene i učinio da su vode potekle kao rijeke. A oni su još više protiv njega griješili, izazivajući Svevišnjega u pustinji. I iskušavali su Boga u srcu svome zahtijevajući jelo za požudu svoju. Da, govorili su protiv Boga; rekli su: “Može li Bog prostrti trpezu u pustinji? Gle, udario je stijenu te su vode šiknule i tokovi se razlili; a može li on dati i kruha, može li pribaviti meso narodu svome?” Stoga je GOSPOD čuo to i razgnjevio se; tako je oganj planuo protiv Jakova i srdžba se podigla protiv Izraela; jer nisu vjerovali u Boga i nisu se pouzdali u spasenje njegovo, premda je zapovjedio oblacima odozgo i otvorio vrata neba, i podaždio na njih manu da jedu i dao im žito s neba. Čovjek je jeo anđeosku hranu, slao im je jelo do sitosti. On je pokrenuo istočni vjetar da puše na nebu i snagom svojom doveo južnjak. I podaždio je na njih meso poput praha i ptice krilate poput pijeska morskog, te pustio da padnu usred tabora njihova, oko obitavališta njihovih. Tako su jeli i dobro se nasitili, jer im je dao po želji njihovoj. Nisu se odvratili od svoje požude; no dok im je jelo još bilo u ustima njihovim, gnjev se Božji sručio na njih te pobio najdeblje od njih i oborio izabranike Izraelove. Unatoč svemu tome još su griješili i nisu vjerovali u čudesa njegova. Zato je dane njihove istrošio u ispraznosti, i godine njihove u nevolji. Kad ih je ubijao, tada su ga tražili, i vraćali se, i zarana pitali za Boga, te se prisjećali da je Bog bio stijena njihova i Bog najviši, otkupitelj njihov. Ipak su mu laskali ustima svojim, i lagali mu jezikom svojim. Jer srce njihovo nije bilo ispravno pred njim, niti su bili postojani u savezu njegovu. Ali on je, pun samilosti, opraštao nepravdu njihovu pa ih nije uništio; da, mnogo je puta odvraćao srdžbu svoju i nije poticao gnjev svoj. Jer se sjećao da su oni samo tijelo, vjetar što prolazi i ne vraća se.